Goran Trbuljak: Slova i mrlje

 

Slova i mrlje, u prostoru i vremenu

Počnimo sa slovima. Davno, dok sam još bio student na ALU, profesor Ante Kuduz preporučio me je u tek osnovanoj Galeriji, za razgovor o dizajnu njenog loga.

Znak i prijedlog za prvi katalog nove galerije tada su mi bili i usvojeni. Tek nedavno, redizajnom vizualnog identiteta Galerije, moja dva nacrtana slova iz naziva Galerije su nestala. Zapravo su izmijenjena i osuvremenjena. Ipak, originalna stilizirana dva slova V i N ostala su i do danas na pročelju ulaza u prostor Čitaonice i Galerije.

Na pročelju jedne druge knjižnice, i također galerije, u trenutku kad sam tamo trebao izlagati, uočio sam da jedno slovo nedostaje u njenom punom naslovu. Mislio sam da bi bilo dobro da se moj izlagački doprinos sastoji od društveno korisne akcije te da slovo koje je godinama nedostajalo, dam izraditi i postaviti na fasadu. Kako je kao model za tipografski izgled i lijevanje tog otpalog slova J, trebalo poslužiti slovo I, i ono je moralo biti skinuto s fasade. Tako su u jednom razdoblju u naslovu, umjesto jednog, nedostajala čak dva slova. Iz želje da napravim dobro djelo, stvar sam samo pogoršao.

Ta me je situacija s nedostajućim slovima podsjetila na rad koji je izveden u Galeriji VN kad je Tomo Savić Gecan za vrijeme trajanje svoje izložbe skinuo sva prozorska stakla Galerije. Svoju sam izložbu s nedostajućim slovima J i I, tako nazvao njegovim imenom i prezimenom, ali sam iz njegova prezimena izbacio slovo I, a iz svoga u potpisu na pozivnici, slovo J.

Monografiju slovačkog umjetnika TRIZULJAK-a darovao mi je Darko Šimičić. Sluteći točno da bi mi ona mogla biti od koristi, jer s prezimenom u kojem izmjenom samo dvaju slova, I i Z, i pretvaranjem u slovo B, može se lako napraviti TRBULJAK. Sitnom izmjenom tih dvaju slova dobio sam jednu knjigu s mojim prezimenom u naslovu.

Knjižnica, a i galerija za koju sam izradio novo slovo J, nakon nekoliko godina je, mijenjajući izgled cijelog pročelja zgrade, trajno skinula sva mjedena slova te ih pohranila u kartonsku kutiju. Pokazalo se da, kad se iz kutije izvuku pomiješana slova, treba nešto vremena da se rekonstruira puni naslov koji su ta slova sačinjavala na pročelju: KNJIŽNICA S. S. KRANJČEVIĆ.

Postojala je i druga mogućnost. Sva slova pa i ona koja se ponavljaju, ponudio sam AI da ih ona posloži u novi naslov. Pitao sam je da sa slovima A, A, C,C, C, E, I, I, I, J, J, J, K, K, N, N, R, S, S, V, Z složi ime nekog svjetski poznatog umjetnika ili neku stvar. AI se ispričala da nema dovoljan izbor slova za prezime, ali da može ponuditi ime poznatog slikara kojemu će manjkati samo jedno slovo. Ponudila je i jednu stvar koja se može povezati sa slikarom, canv s, platno na engleskom jeziku, kojoj manjka također jedno slovo.

Sada smo došli i do mrlja. S preostalim slovima složio sam, sam bez pomoći AI, fonetski engleski izraz koji bi mogao stajati uz ime tog slikara, zbog toga kako obična publika, radi mrlja, doživljava njegove slike:
KREJZI JACKS N CANV S i iskoristio gotovo sva slova iz originalnog naslova. Preostala slova te dijakritički znakovi ostati će u kartonskoj kutiji za vrijeme izložbe.

I još o mrljama. Na „tornju“ od knjiga vidljive su kolorirane mrlje na njihovim pokaznim vrpcama. Vrpce, inače, pokazuju prostor i vrijeme slova u knjizi. Pokazuju prostor gdje smo stali s čitanjem i neko literarno vrijeme u naraciji same knjige. I dok, naizgled čvrsta slova, s vremenom otpadaju s fasada, mijenjaju prostor kojem pripadaju, vjerujemo da slova iz knjiga neće nikad nestati, no, vrijeme će i to pokazati.

Jedno slovo J viška, ovdje je također prisutno. Donio sam ga od kuće. Dva slova J izradio sam odmah. Jedno je J bilo namijenjeno naslovu na fasadi gdje je moralo stajati zauvijek, a drugo mi je trebalo poslužiti kao skulptura.
Tada sam već mislio da bih skulpturu, zajedno s pričom o razlogu nastanka prvog J, pozivnicom s promijenjenim prezimenom autora (istog onoga koji je maknuo prozore u Galeriji VN) mogao jednog dana izlagati baš ovdje.