Nera Dešković i Bruna Radelja: Prostori regulacije

Prostori regulacije

multimedijalna prostorna instalacija

5. 3. - 19. 3. 2025.

ARTIST STATEMENT

Rad je nastao iz zajedničkog višegodišnjeg istraživanja i proučavanja tema vezanih za pojmove tijela, emocija, misli, memorije, mozga, pri čemu uporište za umjetničko i iskustveno istraživanje pronalazimo u područjima psihologije, pedagogije i neuroznanosti. Zanimaju nas  međuljudski odnosi, povezanost između emocija i ponašanja te metode poput privrženog odgoja, nenasilne komunikacije i somatskih praksi. Upoznavanjem vlastitog tijela, uma i emocija dolazimo do sebe. Iako je pritom naša individualna egzistencija višestruko prelomljena kroz različite društvene i obiteljske uloge, poglede na žensko tijelo, pitanja "nevidljivog" rada te sustave i strukture kojima pripadamo, polazimo od toga da svatko unutar sebe posjeduje alate za samoregulaciju i da zajedno možemo kreirati zajednicu koja je podržavajuća i uvažavajuća.
Pitamo se koliko je moguće sebi dati prostora sigurnosti za istraživanje vlastite osjetljivosti, koliko nam je potrebno dobiti to od drugih? Jesmo li u doticaju s onim što osjećamo? Možemo li se slobodno izraziti? Imamo li prostor da stvorimo fizičke uvjete za regulaciju emocija? Jesmo li viđeni? Jesu li naše potrebe viđene? Jesu li naše osjetljivosti prepoznate kao mape i vodilje prema reguliranoj zajednici? Možemo li ostvariti prostore kolektivne regulacije kao alat suradnje u kojoj emotivna regulacija poprima vidljivost?
Na ovom tragu želimo u prostoru Knjižnice/Galerije podijeliti informacije, znanja, zapažanja, iskustva i prakse koje smo kroz rad do sada uspostavile i ostvarile te otvoriti prostor za daljnja istraživanja i rad s ljudima. Pritom se koristimo pokretom, govorom, plesom, pisanjem, igrom i različitim materijalima kao alatima za uspostavljanje prostora regulacije.

Nera Dešković i Bruna Radelja

/////////////////////////////////////////////////
 

Prostori regulacije

Nera Dešković s radom Memorija prije nešto više od četiri godine predstavila se galerijsko-knjižničnoj publici. Polazeći iz specifičnosti izlagačkog prostora galerije u knjižnici, obilježenog odnosima, svakodnevicom, rutinama, ali i iskliznućima, markirala je okolni prostor kvarta te u razgovoru i suradnji s publikom ocrtala novu ili barem drugačiju kartografiju jednog vremena i mjesta - uspostavila veze s drugima. Pritom drugi nije tek mišljeni nestvarni drugi, već netko tko aktivno sudjeluje u procesu proizvodnje rada, u stvaranju smisla s pomoću umjetnosti u okvirima vlastite svakodnevice.
 
Na ovim osnovama, ali sada u suradnji i dijalogu s Brunom Radeljom, počiva i rad Prostori regulacije koji dvije umjetnice razvijaju u Galeriji Prozori. Šetnje je zamijenilo bivanje u prostoru, direktan kontakt s posjetiteljima knjižnice, slučajnim prolaznicima i radioničkom publikom - djecom i odraslima, pri čemu autorice rad temelje na vlastitom življenom i umjetničkom iskustvu vezanom za teme tijela, emocija, misli, memorije i mozga. Djelomično naslonjene na estetiku relacionizma, u kojoj relacijska forma predstavlja jedan oblik upotrebe svijeta otvarajući mjesto za nove intersubjektivne susrete i dijalog, ali i na alternativne pedagoške koncepte, autorice svoj rad izvode kao radioničku iskustvenu praksu i kao izložbeni postav u medijima crteža, teksta i videa. Segmenti predstavljeni u izložbenom formatu rezultat su njihove dugotrajne suradnje i istraživanja, u čijoj je osnovi prijateljstvo. Polazeći od ideje da je s minimalnim ulaganjem moguće izgraditi fizički i mentalni prostor koji je podržavajući i uvažavajući prema pojedincu, kao i prema zajednici, galerijske izloge tretiraju kao dvosmjeran medij za artikulaciju i vizualizaciju temeljnih postavki rada. Vizualnu osnovu čini spoj fotografskog materijala koji kombiniraju s crtežom i tekstovima, stop animacijom i videom. U središtu kompozicija izvedenih na licu mjesta fotografije su samih autorica snimljenih u različitih pozama koje ukazuju na fizičku i mentalnu isprepletenost i mogućnosti razrješenja različitih napetosti. Intervenirajući u fotografije tekstom i crtežom, autorice upućuju na procese razumijevanja, prihvaćanja i doživljavanja iz kojih je moguće kreirati prostor baziran na iskrenosti i odgovornosti u susretu s drugim - prostor regulacije.
Fotografski materijal predstavljen je i u mediju umjetničkih knjižica, minimalistički izvedenih i ručno uvezanih, kao i kombinacijom teksta, slike i crteža kroz koji autorice rekreiraju vlastiti odnos. Jedan od alata koji koriste je detaljno fotografsko i video bilježenje vlastite svakodnevice. Mnoštvo materijala iz ovog obiteljskog i prijateljskog arhiva postaje poetična meditativna vizualna kontemplacija koja objedinjuje bivanje u krajoliku kao širu sliku i kao detalj, kao plan i pojedinost, ili pak, u intimnom formatu projiciranom unutar prostora Galerije, prenose svakodnevicu u kojoj glavnu ulogu imaju Nerina djeca. Na ovim temeljima život upisuju u umjetnost i obratno, pa različiti elementi umjetničkog djelovanja, izraza, estetike, alata i strategija postaju baza koja oblikuje njihove stvarnosti.
 
Boraveći u prostoru Galerije/Knjižnice, u razgovoru, druženjima, spontanim susretima i radioničkom programu, autorice grade spone koje povezuju jednako one koji ih poznaju kao i one s kojima se susreću kroz svoj umjetnički rad - djecu, njihove roditelje, posjetitelje, knjižničare i knjižničarke. U radu s različitim grupama obraćaju se svima, ali pažnju posvećuju i svakom ponaosob i pritom to čine autentično i iskreno. Polazeći od iskustava, znanja, eksperimentiranja i istraživanja grade zajednički rad temeljen na suradnji i podršci, preplitanju njihovih osobnosti, estetika, energija i karaktera oko kojih grade priču. Ona govori o emancipatorskoj snazi odnosa koji počivaju na bliskosti, o njihovoj mogućnosti da osnaže, transformiraju i podrže egzistenciju u nesigurnim vremenima te na razmeđu dokumentarnosti, arhiviranja, vizualnog oblikovanja i umjetničkih strategija ocrtava propusnost granice umjetnosti i života.
 
iz predgovora, Petra Dolanjski Harni


Vizual: Bruna Radelja

-----------------------------------------

Nera Dešković, rođena je 1980. godine u Splitu. Magistrirala je Nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2016. godine. Sudjelovala je u mnogim filmskim i umjetničkim projektima te izlagala na više grupnih i samostalnih izložbi te javnih performansa u Zagrebu, Splitu, Beogradu; neki od njih su Galerija Prozori, ALU, Galerija Greta, Pogon/Kontejner, Vizura Aperta, Zez, festival Femix, Kašetarnica. Održava multimedijalne iskustvene radionice za djecu i odrasle kao dio svog pedagoškog i umjetničkog rada i predavanja vezana za teme kojima se bavi. Vođenjem radionica bavi se od 2009. godine, a 2020. završava stručno usavršavanje za Montessori pedagogiju. Godine 2023. pokreće projekt Pinikon u kojemu organizira i vodi senzorno-iskustvene radionice za djecu po vlastitoj metodi rada. Od 2025. godine članica je HDLU-a.

Bruna Radelja, rođena 1995. godine u Splitu. Magistrirala Film, medijsku umjetnost i animaciju 2018. godine na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Sudjelovala na više skupnih izložbi (Galerija Bačva, Zagreb; White Room/Red Gallery London; KIC Zagreb; MKC Split; Fotoklub Split) te organizirala samostalnu izložbu fotografija i vizualnih knjižica naziva No Poetry u Splitu. Fotografije, video radovi, animacije i instalacije prikazivane su u sklopu raznih festivala, radionica i natječaja (Split, Zagreb, Zadar, Šibenik, Brač, Poreč, Rovinj). Sudjelovala je u izvedbi umjetničkog rada Memorija (2020.) i projekta Pinikon (2023.) autorice Nere Dešković, s kojom djeluje u organiziranju i održavanju multimedijalnih iskustvenih radionica za djecu i odrasle.

----------------------------------------