Ljudska vrsta po svojoj prirodi živi u zajednici. Partnerstvo, kao najmanji oblik zajednice, te obitelj, prijateljstvo, poslovne zajednice ili zajednice vezane uz hobi, pa još veće kao grad ili država, a naposljetku i planet zemlja kao naš zajednički dom. Neki ovise više, neki manje o osjećaju zajedništva. Ali što je s onim osjećajem koji se budi u nama u naša četiri zida. Osjećajem samoće. Kada sve maske padnu, ostajemo goli, iskreni. Razmatrajući život kao melodiju, zbog uspona i padova usudila bih se nas ljude prozvati svjesnim plesačima. Iako uviđam da su neki slabo svjesni ili gotovo nesvjesni. Zašto plesačima? Jer plesač odabirom svojih pokreta opisuje melodiju uz koju se giba, možda je čak i definira. Dakle, na svakome od nas je da odabirom svojih pokreta uokvirimo svoju melodiju-život. Bili oni graciozni i uzvišeni, lepršavo razigrani, usporeno depresivni ili pak tromi i nespretni, mi ih sami stvaramo i biramo, svjesno ili nesvjesno. Rane koje smo zadobili od padova, pogrešaka, nepravde, ostaju s nama, no mi smo ti koji biramo što ćemo s njima učiniti. Hoćemo li pasti i ostati osakaćeni na tlu ili ustati i stvoriti novu verziju sebe. Hoćemo li ponovo doći do ugodnih nota.

 Ana Maria Maravić

Ana Maria Maravić rođena 17.05.1995. u Zagrebu. Završila Osnovnu školu Ivana Gundulića, te upisuje 2010. Školu primjenjene umjetnosti u Zagrebu gdje i maturira 2014. godine. Iste godine (2014.) upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu na odsjeku kiparstva. U klasu Male plastike profesora Damira Mataušića dolazi na 3. godini. Još studira 4.godinu kiparstva kod istog mentora.
I
Svečano zatvaranje izložbe Ples kroz život (skulpture od terakote u kombinaciji sa živim biljem, prostorna instalacija) održat će se 21. ožujka u 19 sati. Na zatvaranju će uz autoricu govoriti Ida Blažičko.