Anđeli nade

Zacijelo su se mnogi upitali tko su, zapravo, anđeli. Sveti Augustin o anđelima kaže: “Riječ anđeo označuje službu, a ne narav. Pitaš kako se zove ta narav? – Duh. Pitaš za službu? – Anđeo. Duh je po onome što jest, anđeo po onome što čini. U cijelom svome biću anđeli su sluge i vjesnici Božji. Budući da `neprestano gledaju lice Oca mojega koji je na nebesima`” (Mt 18,10), oni su moćni “izvršitelji njegovih naredaba, poslušni riječi njegovoj” (Ps 103,20).
Dio vjerovanja jest da svaki čovjek ima svojega anđela čuvara, a osnova tog vjerovanja Isusove su riječi: „Pazite da ne prezrete nijednog od ovih najmanjih, jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima.” U Katekizmu Katoličke crkve stoji da su „anđeli duhovni stvorovi koji neprestano slave Boga i služe njegovu spasonosnom naumu prema drugim stvorenjima”. 
O anđelima su napisane brojne stranice, zaživjeli su na slikama, u pjesmama, u glazbi... Bilo kako bilo, čovjek voli svoja promišljanja pokazati, učiniti vidljivima, predočiti svoje iskustvo s bićima svjetlosti i plavetnila. Najčešće se anđele prikazuje kao ljudska bića s krilima, što i ne čudi, jer su krila simbol pripadnosti božanskom, nebeskom svijetu.

Dvije umjetnice – Božica Knežević i Dijana Horvat – svojim su radovima pokazale svoje zamišljaje tih divnih bića svjetlosti. Nježnost i snaga, eteričnost, dobrota i ljepota njihovih anđela razdraga i razgali sve koji ih pogledaju i unosi u srca tako potreban nam tračak nade. Promišljajući o anđelima Božica Knežević i Dijana Horvat prepustile su se mašti, a pod njihovim je rukama ono čovjeku nepoznato postalo vidljivo kroz njihovo osobno viđenje i iskustvo anđela.