Angjeo s bakljom

Svi koji Štambukovo pjesništvo poznaju i vole, doći će na svoje u konfesionalnom, iskrenom proplamsaju poput ovoga: "Sve bih stihove zamijenio / za jedan istinski zagrljaj / koji siti dušu ljubavi gladnu". Dakako, poznavajući ga i kao istaknuta rječotvorca, čovjeka koji dubi u jeziku, prikuplja, istražuje i spašava drage mu hrvatske riječi, a tamo gdje mu nedostaju izmišlja svoje vlastite, oduševit će nas i njegova iznašašća: veleval, zlehud, omrazina, ozimljeno, Bogotvorac, zimno, ugibljiv, zaludan, prispodoban, povazdance, snovit. Pjesnik njeguje svoje riječi kao vrtne ruže, koje je vlastoručno kalemio, cijepio i dlanovima zaštitio od mraza i nepogode. / Božica Jelušić