Antonio Kutleša: DIY 3D printer

Najavljivan kao revolucionaran trenutak u manufakturi zahvaljujući svom aditivnom proizvodnom procesu, 3D printer kontinuiranom i sve izraženijom dostupnošću utopistički se shvaća kao jednim od glavnih alata putem kojeg korisnik aktivira svoju ulogu u procesu proizvodnje. Iako se ne radi o tehnologiji recentnog podrijetla, već o proizvodu koji datira iz osamdesetih godina prošlog stoljeća, svjedočimo sve intenzivnijim spekulacijama o njegovim dometima što je donekle motivirano njegovim usavršavanjem, diversifikacijom, pojavom novih materijala, sve pristupačnijim cijenama, ali i mogućnostima vlastite izrade. Primjena tehnologije trodimenzionalnog ispisa transformirala je način proizvodnje u nizu industrija od robotike do regenerativne medicine i bioprintera u kojem klasične materijale zamijenjuje materija sačinjena od živih stanica. Prijenos digitalno generiranog dizajna u 3D printer omogućuje uštedu troškova zbog čega dolazi do izrazitog entuzijazma u velikoj proizvodnji, ali i personalizaciju sadržaja i aktivaciju korisnika odmicanjem od masovne produkcije za masovnu potrošnju što je rezultiralo velikim interesom u kritičkoj teoriji i DIY sceni. Utopističko sagledavanje DIY zajednica oko mogućnosti proizvodnje primjenom 3D printera pretpostavlja remećenje ustaljenih obrazaca masovne proizvodnje i potrošnje i globalnih mreža distribucije. Njegove posljedice i potencijal, posebice u pojedinim hakerskim i open source zajednicama, shvaćaju se ozbiljno u kontekstu vlasništva i povratka u procese proizvodnje. Postojanjem i djelovanjem u ulozi stvaraoca, nasuprot potrošaču, pristup proizvodnji se otvara i demokratizira, a odnos proizvodnje i potrošnje transformira. Konvencionalnim pristupima proizvodnje suprotstavljaju se tako alternative koje prisvajaju i dijele javno dostupne resurse, informacije i alate, teže inkluzivnosti i tehnološkoj pismenosti. Tako u toj težnji možemo pronaći model transformacije radnih procesa i reakciju na dekvalifikaciju radnika u promjenjivoj unutarnjoj logici proizvodnje i nesigurnoj strukturi odnosa radnika prema stroju.

Sve intenzivnijim uplivom interdisciplinarnih i intermedijskih pristupa u suvremenoj novomedijskoj umjetničkoj praksi i uporaba 3D printera postala je široko prisutna onkraj pukog formalističkog interesa za uređajem kao medijem. Ta praksa u suradnji s drugim sektorima i industrijama poput komercijalnih digitalnih industrija ili prirodnih znanosti čemu svjedoči i mnoštvo primjera aproprijacije procesa trodimenzionalnog ispisa koristeći različite medije za ispis i heterogene konceptualne okvire - od kiborgizacije tijela do ispisivanja disruptivnih predmeta. Dok performativna skulptura Stahla Stensliea Artgun kritički promatra mogućnosti zlouporabe široko dostupne tehnologije printanjem pištolja iz kojeg je moguće pucati, umjetnica Marin Sawa djeluje na razmeđi eksperimentalnog dizajna i biotehnologije te ispisuje alge kao novi koncept dizajniranja sa živim mikrobima referirajući se na suvremenu globalnu energetsku i prehrambenu krizu. U spekulativnom i kritičkom dizajnu možemo pronaći primjere korištenja medija naglašavajući njegov disruptivni potencijal poput dua Claire Warnier i Dries Verbruggen koji remete naše pretpostavke o vlasništvu, originalnosti i aproprijaciji ili subverzivnih intervencija poput zaštite od nadzornih sustava Lea Selvaggia. Svi se ti radovi referiraju na samu tehnologiju koju preuzimaju, shvaćajući je kao polje s potencijalom subverzivnog djelovanja. Često na aktivistički način, u pitanje dovode dominanti političko-ekonomski sustav, globalne modele distribucije, kao i etičke dileme.

Mladi umjetnik Antonio Kutleša u svom dosadašnjem umjetničkom istraživanju pokazuje interes za implikacijama (bio)tehnologije, a već je u svom diplomskom radu koristio tehnologiju 3D printera smještajući fokus svog istraživanja na ljudsko tijelo i njegovu nadogradnju. Polazeći od grafičkog oblikovanja, uz pomoć uređaja za trodimenzionalni ispis u potpunosti je rekreirao modularno ljudsko tijelo spekulirajući o dometima tehnološke nadogradnje, kao i potencijalima komodifikacije transhumanističkog entuzijazma preuzimajući korporativni jezik i identitet, te njegove komunikacijske strategije. U ovom se pak radu Kutleša fokusira na open source kulturu, DIY/DIWO filozofiju, odnosno pokret stvaraoca (maker movement) kao njenu ekstenziju baziranu na tehnologiji i temeljenu na principima razmjene, suradnje i inovacije, te demokratizaciji tehnologije, oslanjajući se pritom na doprinos heterogenih korisnika prostora čitaonice i galerije. Izlaže pisač preobražen u uređaj za trodimenzionalni ispis, a prostor pretvara u otvoreni studio koji daje zajednici na korištenje i pritom omogućuje individualno, ali i kolektivno stvaranje, bez unaprijed zadanih modela intervencije. Time se uobičajena struktura odnosa umjetnika i posjetitelja usložnjava, jer posjetitelji postaju stvaratelji i inovatori. Tijekom trajanja izložbe, umjetnik će u suradnji s posjetiteljima istraživati različite implikacije i mogućnosti medija. Korisnici prostora pozvani su promatrati i sudjelovati, inicirati projekte i doprinijeti vlastitim rješenjima, ostaviti svoje alate na korištenje, koristiti one dostupne, angažirati buduće stvaraoce koji će zauzimati prostor nakon njih.
 
Antonio Kutleša
Rođen je u Zagrebu, 1993.godine.  2012. godine završio je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, Grafički odjel. Iste godine, na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, upisuje Preddiplomski sveučilišni studij Likovne kulture koji završava s pohvalama ALU za uspješan rad tijekom akademske godine 2014./2015. Upisuje Diplomski sveučilišni studij Likovne kulture s glavnim umjetničkim predmetom Grafika i primijenjena grafika u klasi profesorice Ines Krasić. U rujnu 2018. godine diplomira s izvrsnim uspjehom i nagradom akademskog vijeća Akademije likovnih umjetnosti najuspješnijim diplomantima te stječe zvanje magistra edukacije likovne kulture. 2018. godine u suradnji s  Juricom Mlinarcem  pobjeđuje na natječaju A4 prvo izdanje. Radi kao profesor Crtanja i slikanja u Školi primjenjene umjetnosti i dizajna te kao vanjski suradnik na Akademiji likovnih umjetnosti.

Jurica Mlinarec
Apsolvent povijesti umjetnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Stažirao je i radio kao vanjski suradnik u Laubi. Kao prevoditelj surađivao je s Galerijom SC u Zagrebu, a radio je i na nizu projekata poput predstavljanja Hrvatske na Bijenalu dizajna u Londonu te međunarodnog festivala dizajna Dan D. U ulozi kustosa, dobitnik je nacionalnog natječaja A4 – 1. izdanje raspisanog od Galerije umjetnina u Splitu. Dobitnik je Rektorove nagrade. Od 2019. radi u udruzi KONTEJNER | biro suvremene umjetničke prakse.
 

  Program Galerije VN podržavaju Gradski ured za kulturu Grada Zagreba i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.