Bejrut, još neispričana priča

"Divan je grad, taj Bejrut. Sad, s malim vremenskim i velikim kilometarskim odmakom, čini mi se nekako romantičnim, što možda nisam osjetio za vrijeme boravka između njegovih nebodera i valova Sredozemnog mora. Žal za prošlim vremenom ili prilikama da vidim i doživim još nešto? Mislim da ne.
Kao i u svemu drugom, pogled s distance daje širu sliku, ali tu je i vrijeme da izbriše manje lijepe ili manje važne stvari. U sjećanje ostaju utisnute samo slike jarkih boja, jasni zapisi, osmijesi dragih ljudi, prolaznika, novih poznanika ili prijatelja za cijeli život. Bogatstvo različitosti i ispreplitanje sudbina prate svako putovanje, samo što dane u Libanonu pamtim drugačije od dana provedenih na nekom drugom putu ili, na primjer, kod kuće. Živio sam punim plućima i putovao svakom cestom… iskoristivši svaki dan najbolje kako sam znao. Kad do dva u noći nisam mogao zaspati, to nije bilo zbog lošeg kreveta ili buke aviona koji lete stotinu metara iznad mene. Bilo je to zbog siline dojmova proteklog dana što su se još uvijek u ludom vrtlogu ganjali mojom glavom. Tijelo je bilo umorno, no doživljene slike još su sustizale jedna drugu u utrci za najljepšim bojama, kadrovima, zvucima i mirisima.
Kilometri bejrutskog asfalta što sam ih propješačio ‘reebokicama’ s Intersportovog sniženja zbrojati se mogu u nekoliko maratona. Ceste su mi upisane u genetskom kodu i putovanje je prirodno stanje mog tijela i duha. Drugačije ne bi valjalo."
Damir Vujnovac za Fama news