Benedikta Vilenica: Imaginarni svijet
Naša je stvarnost ispunjena predmetima i objektima. Oni su manifestacije ljudskog uma, krajnji ishod ideje. U svojim prapočecima, čovjek je živio bez stvari. Njegov nomadski način života nije niti pogodovao tomu da sa sobom nosi više od esencijalnog. Kulture su se razvijale pokušavajući sebi olakšati život, razmjenjujući predmete i stvarajući od njih kapital. Zapadna kultura naglašeno se okrenula ka proizvodnji predmeta tijekom procesa odvajanja od prirode. Kako tehnologija napreduje u koraku s potrošnjom, posjedujemo sve više novih predmeta za koje ipak imamo sve manje prostora. Iz predmeta možemo iščitavati kontekst iz kojeg je on proizašao. Iz starih predmeta možemo saznati mnogošto i o osobi koja ga je koristila, vremenu i prostoru u kojem je taj predmet nastao. Fascinacija starim predmetima okupirala je i stvaralački zanos Benedikte Vilenice. Njeni akvareli prikazi su starih predmeta koje ponekad primjećujemo na starim sajmovima, a kojima je ona pridala nove uloge koji su nerijetko vezani za umjetnost kao takvu i pitanja samog bića umjetnika, ali i oni predmeti koji su integralni procesima stvaranja umjetnosti ili njenog reproduciranja. Vilenica se vraća u neka druga vremena slikajući stare predmete. Time preispituje trenutak sadašnjosti koji je toliko nesiguran da se čovjek nerijetko okreće igrama na sreću ili pukoj slučajnosti ne bi li uspješno rekonstruirao svoj identitet umjetnika i otkrio što doista znači biti umjetnikom. Što bi umjetnik trebao raditi, što stoji u opoziciji s idejom umjetnika i kako se u tom odnosu stvara ideja o umjetniku. Jedan od motiva koji se često pojavljuje u njenim radovima su ruke. Stvaralačke ruke, ruke umjetnika koje stvaraju - stvari. I doista, u korijenu riječi stvar nalazi se stvaranje, proces imanentan svakom umjetniku. A proces je to koji polazi od ideje do manifestacije predmeta u našoj stvarnosti. A stvarnost, koja također polazi od stvari i stvaranja, ona je upravo takva kakvu ju sami stvaramo. Tako je svaki čovjek na neki način umjetnik svog vlastitog života, koji je neprekidan u svom stvaranju. Međutim, ponekad je potrebno promotriti stare stvari, kao što ih Benedikta Vilenica proučava u svojem umjetničkom stvaranju. Poznavajući prošlost, svoju ili tuđu, možemo bolje razumijevati sadašnjost, ali i predvidjeti budućnost koja nam nadolazi. Tako je sa stvarima, ali i sa ljudima.
Benedikta Vilenica rođena je 6. lipnja 1993. godine Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju umjetnina za slikarstvo. 2013. godine sudjelovala je na restauratorskoj radionici u Parku skulptura u Sisku. 2016. godine sudjelovala je u timu koji je dobio Rektorovu nagradu , a čiji rad promovira hrvatsku kulturu tijekom Univerzijade u Zagrebu i Rijeci. Do sada je imala 3 samostalne izložbe u Zagrebu, i 11 skupnih izložaba u Splitu, Zagrebu, Krapini, Đurđevcu, Rijeci i Zaprešiću. Također, sudjelovala je na likovnoj koloniji u Slavonskom Brodu, Zagrebu i Zaprešiću. Živi i radi u Zagrebu, a bavi se konzerviranjem-restauriranjem umjetnina i slikarstvom.
Program je sufinanciran sredstvima Grada Zagreba.