Bijelo kao djetinjstvo

Od kada je počela zima, stalno se čuju komentari kako je sve sivo, kako se vlaga posvuda uvlači, kako su nekada zime bile snježne, a danas maglovite, olovne i tužne. No, može li ijedno godišnje doba biti tužno? Ne može! Svako je lijepo i radosno na svoj način i svako ima svoj duboki smisao. Ni u jedno godišnje doba kao zimi, pa bila i bez snijega, čovjek nije svjestan vrijednosti topline vlastitog doma i ni jedno godišnje doba ne opominje čovjeka, kao što to čini zima, da je dio prirode, da ovisi o njoj i da je dužan pomoći bićima u svojemu okruženju. Zato mnogi hrane ptičice, nose sijeno u planine, daju prilog više za rad pučke kuhinje... Ni ove godine nema snijega. Zato se mnogi pitaju gdje je nestala zima. Govore kako ovo nije hrvatska zima, nego nečija tuđa, koja je, izgubljena, zalutala u naše krajeve. Ljudi se pitaju odakle li je samo stigla.
Odgojiteljica savjetnica i dramska pedagoginja Božica Knežević i odgojiteljica Dijana Horvat iz DV Grigora Viteza pričale su djeci priču o zimi, snježnoj i hladnoj, razigranoj i prštavoj od snijega koji je vrcao ispod sanjki na kojima su se, s ushićenim osmijehom na usnama, sanjkala djeca, o zimi koja je svaki park i svaki krov zabijelila, okitila ogoljelo granje i smijala se radosno zajedno s brojnim snjegovićima. Djeca su poželjela takvu, baš takvu zimu. Stoga su Božica i Dijana prionule na zajednički rad s djecom. Rezultat je mnoštvo prekrasnih slika, mahom kolaža, uz mnoštvo razigranih pahuljica. Mnoge od njih lepršaju. Čini se kao da nikada neće prestati padati. Snijeg poziva na igru, na grudanje, na sanjkanje, na skijanje, na anđele u snijegu... Stoga, zaželite li se snijega, zavirite u izloge knjižnice. Tamo vas čeka pravi zimski ugođaj, toliko stvaran da ćete poželjeti sjesti na saonice i zaputiti se, polako klizeći po bjelini istkanoj od mnoštva čvrsto zagrljenih pahuljica, u neku od slika koju su s puno ljubavi, mašte i djetinjeg iskričavog zanosa napravila djeca. Jer, eto, bilo proljeće, ljeto, jesen ili zima njihove slike privlače poglede i mame vas da zastanete i barem na tren izgubite se u toj ljepoti kao snijeg bijelog djetinjstva.