Boli

U romanu „Boli“ pripremljenom za objavu Abdulah Bećirević Alija opisao je sudjelovanje u Domovinskom ratu i svoj doprinos oslobođenju Hrvatske od velikosrpske agresije. Bećirević je Bošnjak, rođen u Podzvizdu pokraj Velike Kladuše, a u Zagreb je došao 1971. kao 15-godišnjak. Kada je 1991. napadnuta Hrvatska bio je voditelj skladišta u poduzeću koje je proizvodilo ratnu opremu i dragovoljno se prijavio za obranu.

-Imao sam 35 godina kada sam se u ljeto 1991. dragovoljno prijavio. U to vrijeme vojnu obuku na Sljemenu prolazili su Tigrovi i Gromovi. Otišao sam u ured u Hatzovoj ulici, bivša 8. maja, ali su mi rekli da sam malo prestar, a otegotna okolnost bila je i to što sam imao dvoje male djece. Upisali su me i rekli da čekam, ali pozvali su me već u listopadu. U četiri sata jednoga smo jutra prešli Kupu, otišli na Banovinu i priključili se Gromovima. Bio sam zapovjednik voda, imao sam 30-tak ljudi, ali brzo sam se nametnuo pa sam napredovao. Znao sam da je Hrvatska u pravu i to je bio moj motiv da dobrovoljno idem u obranu zemlje u kojoj živim. Tako sam odgajan, hodžinski sam sin, moja obitelj ima stogodišnju tradiciju hodžinstva: imami su bili moj djed, stric, otac i brat. Dovoljno je reći da je moj babo (otac) navijao za Dinamo, a ja sam rođen u selu samo 100 kilometara udaljenom od Zagreba. Imao sam Bosnu koju volim, ali isto tako imao sam i Hrvatsku. Mislio sam da je Hrvatska u pravu i očekivao sam de će i Bosna biti napadnuta. Domovinski rat za mene je bio - sveti rat - priča Bećirević. Ponosno govori da se nikad nije izvlačio, išao je u najžešće okršaje, pritom posebno izdvaja bitku kod mjesta Slana i groblja Sveta Katarina kod Petrinje, ratovanje na slavonskom bojištu kod Nove Gradiške te na južnom bojištu kod Dubrovnika. / www.nacionalnemanjine.hr