Boris Beck: Potemkinove ruševine i drugi eseji
Boris Beck
Održat će se predstavljanje knjige Borisa Becka 'Potemkinove ruševine i drugi eseji'. Uz autora sudjeluju i Dražen Klarić, urednik Večernjeg lista i Eugenia Ehgartner, urednica.
Knjiga eseja grupiranih oko velikih društvenih tema 2020. godine u Hrvatskoj – epidemije i potresa u Zagrebu – koje se razmatraju u svojim prirodnim ishodištima, biološkim i geološkim, ali i u svim njihovim utjecajima na politiku, kulturu i svakodnevni život. Beck u knjizi daje raznolike povijesne izvore za relevantnu problematiku, osvjetljava ih koristeći raznoliku teoretsku literaturu te ih oslikava brojnim aktualnim dobro izabranim primjerima. Autor se tu pokazuje kao veliki erudit, ali i kao iznimno obrazovana osoba, „spužva kojoj ništa ne promiče“, kako je o njemu u pogovoru knjige Krila u koferu napisao Svjetlan Lacko Vidulić. Naoko bizarni slučajevi iz života, gotovo harmsovski, pokazuju se kao čvorišni problemi današnjice, te se Beck izvrsnim stilom i neodoljivim humorom probija kroz slučajnosti do nužnosti, kroz besmisao do smisla. Njegove teme, kojima se stalno vraća, jesu povezanost prirodnog i kulturnog, moralnog i političkog te tehničkog i ljudskog. S lakoćom navodeći klasične autore poput Baudrillarda, Levinasa, Agambena ili Eca, Beck se probija kroz plimu banalnosti suvremenih medija i društvenih mreža, pokazujući čitateljima da optimizam i vedrina duha mogu pružiti utjehu i u najozbiljnijim vremenima. Eseji su djelomice objavljeni u periodici zadnjih godina (Vijenac, Večernji list, T-portal), ali temeljito su prerađeni, a djelomice napisani izvorno za ovu knjigu, tako da je riječ o skladnoj i dobro osmišljenoj cjelini.
Boris Beck rodio se 1965. u Zagrebu gdje je završio osnovno i srednje školovanje. Na Geodetskom fakultetu diplomirao je 1991, a na Filozofskom 2003, gdje je 2012. i doktorirao. Kao novinar u kulturi i urednik radio je u Vijencu, Zarezu i Nacionalu te na Hrvatskom katoličkom radiju. Od 2013. bio je zaposlen kao asistent i docent na Studiju novinarstva Sveučilišta Sjever u Koprivnici, a od 2018. docent je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Redovno surađuje s Večernjim listom i Vijencem, u kojem također uređuje prilog Inkluzija posvećen odnosu ranjivih skupina prema kulturi. Objavljivao je u mnogim časopisima u Hrvatskoj i Srbiji, BiH, Bugarskoj i Poljskoj te je sudjelovao na nizu kongresa i održao brojna znanstvena, stručna i popularna predavanja. Objavio je i priredio sljedeće knjige: Metak u srcu Svetog Augustina, Krila u koferu, Mrtvaci pod poplunom, s Igorom Rajkijem Ne bih o tome, Pandorina kutija, Psalmi na gradišćanskohrvatskom jeziku, Posljednja noć velikog pripovjedača i Za njima je išao pas. U dva mandata bio je član Kulturnog vijeća za knjižničnu djelatnost i izdavaštvo Grada Zagreba, a u jednom od ta dva mandata bio je i njegov predsjednik. Suradnik je Hrvatskog biblijskog društva na prijevodu Svetog pisma. Potpredsjednik je Kajkavskog spravišča, udruge za promicanje kulture, znanosti i umjetnosti. Član je Hrvatskog društva pisaca i Hrvatskog filološkog društva. Dobitnik je više književnih nagrada.
Knjiga eseja grupiranih oko velikih društvenih tema 2020. godine u Hrvatskoj – epidemije i potresa u Zagrebu – koje se razmatraju u svojim prirodnim ishodištima, biološkim i geološkim, ali i u svim njihovim utjecajima na politiku, kulturu i svakodnevni život. Beck u knjizi daje raznolike povijesne izvore za relevantnu problematiku, osvjetljava ih koristeći raznoliku teoretsku literaturu te ih oslikava brojnim aktualnim dobro izabranim primjerima. Autor se tu pokazuje kao veliki erudit, ali i kao iznimno obrazovana osoba, „spužva kojoj ništa ne promiče“, kako je o njemu u pogovoru knjige Krila u koferu napisao Svjetlan Lacko Vidulić. Naoko bizarni slučajevi iz života, gotovo harmsovski, pokazuju se kao čvorišni problemi današnjice, te se Beck izvrsnim stilom i neodoljivim humorom probija kroz slučajnosti do nužnosti, kroz besmisao do smisla. Njegove teme, kojima se stalno vraća, jesu povezanost prirodnog i kulturnog, moralnog i političkog te tehničkog i ljudskog. S lakoćom navodeći klasične autore poput Baudrillarda, Levinasa, Agambena ili Eca, Beck se probija kroz plimu banalnosti suvremenih medija i društvenih mreža, pokazujući čitateljima da optimizam i vedrina duha mogu pružiti utjehu i u najozbiljnijim vremenima. Eseji su djelomice objavljeni u periodici zadnjih godina (Vijenac, Večernji list, T-portal), ali temeljito su prerađeni, a djelomice napisani izvorno za ovu knjigu, tako da je riječ o skladnoj i dobro osmišljenoj cjelini.
Boris Beck rodio se 1965. u Zagrebu gdje je završio osnovno i srednje školovanje. Na Geodetskom fakultetu diplomirao je 1991, a na Filozofskom 2003, gdje je 2012. i doktorirao. Kao novinar u kulturi i urednik radio je u Vijencu, Zarezu i Nacionalu te na Hrvatskom katoličkom radiju. Od 2013. bio je zaposlen kao asistent i docent na Studiju novinarstva Sveučilišta Sjever u Koprivnici, a od 2018. docent je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Redovno surađuje s Večernjim listom i Vijencem, u kojem također uređuje prilog Inkluzija posvećen odnosu ranjivih skupina prema kulturi. Objavljivao je u mnogim časopisima u Hrvatskoj i Srbiji, BiH, Bugarskoj i Poljskoj te je sudjelovao na nizu kongresa i održao brojna znanstvena, stručna i popularna predavanja. Objavio je i priredio sljedeće knjige: Metak u srcu Svetog Augustina, Krila u koferu, Mrtvaci pod poplunom, s Igorom Rajkijem Ne bih o tome, Pandorina kutija, Psalmi na gradišćanskohrvatskom jeziku, Posljednja noć velikog pripovjedača i Za njima je išao pas. U dva mandata bio je član Kulturnog vijeća za knjižničnu djelatnost i izdavaštvo Grada Zagreba, a u jednom od ta dva mandata bio je i njegov predsjednik. Suradnik je Hrvatskog biblijskog društva na prijevodu Svetog pisma. Potpredsjednik je Kajkavskog spravišča, udruge za promicanje kulture, znanosti i umjetnosti. Član je Hrvatskog društva pisaca i Hrvatskog filološkog društva. Dobitnik je više književnih nagrada.