Brojalice i igre s brojevima
Radionica dizajna pod vodstvom red. prof. mr. art. Natalije Nikpalj odvija se u sklopu sedmog programskog ciklusa Hrvatske mitske baštine u (ranome) srednjem vijeku koji Knjižnica Vladimira Nazora u suradnji s Maticom hrvatskom održava već sedmu godinu zaredom, ovaj puta fokusirajući se na mitsku simboliku brojeva.Radionica pod nazivom Brojalice i igre s brojevima - kako osmisliti mitološki suvenir? osmišljena je da u malom dvosatnom formatu pruži kratak uvod u proces dizajna na temu pomalo zaboravljenih narodnih brojalica za djecu, kao i društvenih igara koje se igraju s brojevima. Nastojat ćemo jednostavnim alatima nacrtati, oblikovati, dizajnirati vizualne elemente brojalica (sat, konj, miš, bunar…), kao i same brojeve. Uz dječje brojalice prisjetit ćemo se i raznih igara koje se igraju na podu (Školica) ili na ploči, a koje također koriste brojeve (Mlin, Čovječe ne ljuti se…) Izradit ćemo vlastitu ploču za igru velikog formata te za nju dizajnirati likove - pijune. Time se otvara put prema oblikovanju novog zanimljivog suvenira na temu starih igri brojevima.
CARE, CARE GOSPODARE (ili) IVICE, IVICE, KOLIKO JE SATI?
S jedne strane stoji grupa djece poredana jedan do drugoga. Na drugoj strani je dijete koje je car ili Ivica (ovisno od verzije koja se igra).
Djeca se dogovore o rasporedu kojim postavljaju pitanja caru, odnosno Ivici, obično po redu.
“Care, care, koliko je sati? (ili Ivice, Ivice, koliko je sati?)” On je okrenut leđima grupi i odgovara:
“2 konjska” (dugi koraci)
Ili “5 mišjih” (mali koraci)
Ili “1 mravlji” (sasvim mali) i sl.
Nakon svakog izvršenog zadatka djeca ponovno postavljaju
pitanje.
Pobjednik je onaj koji prvi stigne do cara ili Ivice.
On može primijetiti da mu se netko previše približio i tada
može reći: “Pao sat u bunar!”
Onaj koji mu je najbliži, mora se vratiti na početak.
Da bi igra bila zanimljivija, igrači mogu promijeniti glas da
ih car ne prepozna.
ŠKOLA
Nacrta se osam kvadrata na zemlji raspoređenih dva po dva
paralelno. Komadić crijepa se šika (gura nogom), skačući na jednoj
nozi. Cilj je pogurnuti crjepić u drugo polje-razred, a tada se
moglo za njim skočiti na jednoj nozi u to polje. Trebalo je proći
kroz sve razrede. U gornjim kvadratima se moglo odmoriti, tj.
stati na obje noge. Ako crjepić padne na crtu, igrač prepušta igru
drugome.
Nakon položenih razreda ponavljalo se sve bez stajanja,
skačući na jednoj nozi.
Na kraju igrač stane leđima okrenut školi i baca crjepić preko
glave. Ako ga uspije ubaciti u gornje polje, pobjednik je.
O voditeljici:
Natalija Nikpalj (1971., Zagreb) na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu predaje u zvanju redovitog profesora. Oblikovanje vizualnih komunikacija magistrirala je na poslijediplomskom studiju dizajna u Ljubljani na Akademiji za likovnu umjetnost i dizajn. U svom se profesionalnom i istraživačkom radu bavi pitanjima vizualnog identiteta, tipografije, sustavima znakova u komunikaciji te komunikacijskim i edukativnim aspektima dizajna. Vodi programe i radionice u području istraživačkog i kritičkog dizajna te je autor knjige FUSE tipografija, kao i stručnih tekstova: Priručnik za oblikovanje vizualnih komunikacija (Do You Speak Design) i Glossary, tipografski pojmovnik. Radi na projektima oblikovanja vizualnih komunikacija na području kulture i umjetnosti u RH. Profesionalni je član Hrvatskog dizajnerskog društva i ULUPUH-a, sekcije za grafički dizajn i vizualne komunikacije.