Budi mi lik

Još otkako je Flaubert izjavio slavnu rečenicu "Madame Bovary, c'est moi'" traju rasprave je li ona junakinja koju se najviše pogrešno interpretira ili nam je pak slavni Francuz vješto "podvalio". Kako god, ali volimo snažne književne likove, koje pamtimo, čije dogodovštine prepričavamo; književni su nam junaci važni: ne samo u smislu poistovjećivanja, nego kao modeli ponašanja. No, kako nastaju likovi priča i romana? Što ili tko im je nadahnuće? Zašto je već godinama moda da pisci pišu o sebi a manje o izmišljenim junacima? Imamo li pravo uzeti kao lik nekog iz svoje blizine? Kako se taj "lik" poslije nosi s dva svoja života? O tome razgovaramo sa suvremenicima koji stvaraju izmišljene i stvarne književne likove, a ovaj put gosti su nam Kristian Novak i Branka Gabriela Valentić.

Kristian Novak (1979) djetinjstvo je proveo u Sv. Martinu na Muri (što je važno znati kada se čitaju njegovi romani), a kroatistiku i germanistiku diplomirao je i doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Docent je na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Rijeci. Usto, bio je niz godina reprezentativac u karateu i osvojio brojne medalje. Prvi njegov roman Obješeni (2005) nemoguće je pronaći, ali je zato drugi, Črna mati zemla (2013) osvojio nagradu t-portala za roman godine. Roman je preveden na nekoliko stranih jezika, doživio je nekoliko izdanja, a bit će prenesen na filmsko platno i na kazališnu pozornicu. Nedavno mu je objavljen treći roman, Ciganin, čije je mjesto radnje ponovo Međimurje. Kako doznajemo, sedam ženskih monologa iz spomenutog romana već se izvode na kolegiju Scenski govor na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti.

Branka Gabriela Valentić (1968) odrasla je u Splitu, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. U Zagrebu je diplomirala novinarstvo te apsolvirala kroatistiku i južnoslavenske filologije na Filozofskom fakultetu. Novinarstvom se počela baviti 1995. godine, a danas je ravnateljica Hrvatske novinske izvještajne agencije. Objavila je zbirku kolumni Dnevnik jedne mame (2004.), nekoliko kratkih priča i nagrađenu monodramu Đava ga lipi odnija. Njezin prvi roman, Dvanaesta kuća (2015.) priča je o suvremenim ženama koje zbog ljubavi „idu u vatru, u vodu, u nabujalu rijeku“. Roman je to kojeg odlikuje pronicljiva i solidno izvedena fabula (za koju navijamo da pobjegne u filmsku adaptaciju) u kojoj se četiri ženske (Anine) sudbine stapaju u smislenu i diskurzivno stabilnu cjelinu.