Moderatorski dvojac Jadranka Pintarić i Srđan Sandić predstavljaju još jednu uspješnu tribinu razgovora o izmišljenim i stvarnim likovima u književnosti Budi mi lik o kojoj kažu: "Još otkako je Flaubert izjavio slavnu rečenicu "Madame Bovary, c'est moi'" traju rasprave je li ona junakinja koju se najviše pogrešno interpretira ili nam je pak slavni Francuz vješto "podvalio". Kako god, ali volimo snažne književne likove, koje pamtimo, čije dogodovštine prepričavamo; književni su nam junaci važni: ne samo u smislu poistovjećivanja, nego kao modeli ponašanja. No, kako nastaju likovi priča i romana? Što ili tko im je nadahnuće? Zašto je već godinama moda da pisci pišu o sebi a manje o izmišljenim junacima? Imamo li pravo uzeti kao lik nekog iz svoje blizine? Kako se taj "lik" poslije nosi s dva svoja života?" O tome će razgovarati s Norom Verde i Tomislavom Zajecom.
 

Nora Verde (Antonela Marušić, 1974) završila je studij hrvatskog jezika i književnosti. Radila kao novinarka i urednica u sektorima kulture, glazbe, televizije i nezavisnih medija. Književnom praksom počinje se baviti kao studentica kada objavljuje prvu knjigu poezije, Sezona bjegova (Narodno sveučilište, Split, 1994) Pjesme su joj objavljene u pjesničkom zborniku Oblaci (Matica hrvatska, Zadar, 1998) zadarskog Studentskog književnog kluba. Od 2010. književne radove piše i objavljuje pod literarnim imenom Nora Verde. Autorica je proznih knjiga Posudi mi smajl (Meandar, 2010) i Do isteka zaliha (Sandorf, 2013). Priče su joj objavljene u zborniku Pristojan život (lezbijske kratke priče s prostora Ex Yu), (Labris 2012.) i knjizi kratkih priča Zagreb Noir (Durieux, 2014.) koja je u prijevodu na engleski jezik objavljena u studenom 2015. godine u američkoj nezavisnoj kući Akashic Books. Piše i uređuje za feministički portal Vox Feminae.

Tomislav Zajec (Zagreb, 1972) diplomirao je dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 2002. godine. Apsolvirao filozofiju i kroatologiju na Hrvatskim studijima. Prvo zapaženije javno djelovanje zabilježio je objavljivanjem poetskih ciklusa u časopisima Vrijesak i Forum 1995. godine, nakon što je godinu dana ranije prvi puta dobio nagradu Goran na Goranovom proljeću. Godine 1996. objavljuje prvu zbirku poezije; Natanijelov dnevnik u zborniku U trenutku kao u divljini s koautorima Vlatkom Grgurićem i Romanom Simićem. Osim poezije piše i romane, te drame. Objavio je četiri romana, četiri zbirke poezije te knjigu drama Odlasci (2013). Kao dramatičar debitira 2000. godine dramom John Smith, princeza od Walesa u režiji Dražena Ferenčine i izvedbi kazališta ZKM. Za dramu je dobio i dekanovu nagradu. Drama Svinje igrana je u nekoliko različitih produkcija u Zagrebu, Ljubljani, Varaždinu i Vinkovcima. Drama Trebalo bi prošetati psa praizvedena je 2013. godine u produkciji Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, na pomoćnoj pozornici u Zagrebačkom plesnom centru, a u režiji Franke Perković. Prema istoj drami snimljen je i film u režiji Filipa Peruzovića i produkciji Hrvatske radio televizije. Peterostruki je dobitnik nagrade za dramsko djelo Marin Držić za djela Atentatori, Dorothy Gale, Spašeni, Trebalo bi prošetati psa i Ono što nedostaje. Dramski tekstovi prevedeni su mu na engleski, španjolski, mađarski, poljski, slovenski i ruski jezik.