Cannes i Netflix – igra prijestolja

Književni petak - arhiva
Književni petak - iz povijesti

Facebook Književnog petka

Središnji filmski festival za sve koji se bave sedmom umjetnošću ili jednostavno – Cannes, zamišljen je 1932. i pokrenut 1946. Tijekom desetljeća je postao najvažnije filmsko događanje, na kojem se određuju trendovi, stvaraju zvijezde, grade karijere, ali i čitave kinematografije. Netflix je posve suprotno. Pokrenut kao videoteka 1997. u Kaliforniji, u dva se desetljeća nametnuo kao vodeći streaming servis s gotovo nevjerojatnih 150 milijuna pretplatnika diljem svijeta, globalni div koji ne mari za ono što jest ili je nekada bilo.

Sukob Cannesa i Netflixa sukob je dviju suprotnih paradigmi – jedna inzistira da je filmsko iskustvo kino iskustvo, a druga da je film neovisan o mjestu gledanja: sve što ima ekran i spojeno je na internet može biti posrednik za audiovizualnu konzumaciju. Klasičan sukob starog i novog, no gdje je u toj igri interesa – film? Utrka za kino zaradom gura ga prema infantilnom eskapizmu, arthouse scena ga putem festivala kontinuirano ukalupljuje, a istodobno mu serije kradu važnost, kulturni utjecaj i medijsku zanimljivost. (H. P.)

O budućnosti filma i audiovizualne industrije uopće na Književnom petku 10. svibnja razgovarat će filmski kritičar Mario Kozina i producent Nebojša Taraba pod moderatorskom palicom Hrvoja Pukšeca. 

 

Zakulisne igre oko klimavog prijestolja filma i televizije

Iako većina zagriženih filmofila i „TV-fila“ zna sve o mnogim aspektima svojih omiljenih filmova i serija, „okultna“ znanja o temi produkcije i producentskih uvjeta snimanja i emitiranja njihovih omiljenih uradaka pripada tek krugu „posvećenih“,  novinara i filmskih kritičara čiji je posao da znaju te „dosadne“ detalje. Ipak, bolje upućenima u problematiku dobro je poznata gotovo presudna važnost svijeta produkcije i distribucije, često nažalost i važnija od samih konačnih proizvoda.

Imajući sve to na umu, voditelj tribine Hrvoje Pukšec, i sam filmski kritičar i filmofil, u goste je pozvao dva „kapitalca“: našeg trenutno najuspješnijeg producenta Nebojšu Tarabu i iznimno dobro upućenog filmskog kritičara Marija Kozinu. Ideja je bila nekoliko dana prije ovogodišnjeg Cannesa razgovarati o jednom novom fenomenu, tzv. streaming platformi i produkcijskoj kući Netflix, koja svojim brojnim pretplatnicima (150 milijuna u svijetu) omogućava gledanje filmova mimo i prije eventualne kino distribucije. Filmove možemo gledati na ekranima računala, smartphone prijenosnika ili smart TV-a, u miru i udobnosti vlastitoga doma ili kad i gdje god želimo. Koliki je i kakav utjecaj ovog medijskog novuma na klasičnu filmsku i TV produkciju, ovdje metaforički predstavljenog festivalom u Cannesu,  bila je tema ove tribine Književnoga petka.

Na samom početku, Mario Kozina uveo nas je u povijest i značaj Filmskog festivala u Cannesu, koji je za klasične filmofile najveći i najznačajniji filmski festival izvan područja SAD-a. Uz nekolicinu drugih (Venecija, Berlin i još poneki), Filmski festival u Cannesu desetljećima je bio poput normativa za sve vrijedno u svijetu filma, štiteći estetske norme umjetničkog filma, karakterističnog za Europu. Pored toga, postoji i elitistička dimenzija festivala u samom pristupu, a negativne reakcije na festivalu proširen društvenim mrežama mogle su neki film pokopati i prije početka službene distribucije.

Nebojša Taraba je, objašnjavajući funkcioniranje i strukturu festivala, istaknuo veoma nepovoljan odnos distributera naspram producenata i autora filma, poglavito ako je riječ o koristi od uspjeha filma na festivalu, jer se dobit od distribucije filma, govoreći u postocima, dijeli u omjeru 85 naprama 15 u korist distributera.

Pojava Netflixa, međutim, na tržište donosi značajnu promjenu. Najvažnija je promjena u mogućnosti dostupnosti filmskog sadržaja. Godinama je Netflix distribuirao filmove na videokazetama, a poslije i na drugim formatima, no u zadnje vrijeme, ta je kompanija počela producirati filmove namijenjene streamingu, tj. direktnom plasmanu filma online, bez posredničke distribucije kroz kina. Preskakanje kino-distribucije znači pak destrukciju kulture gledanja filma u kinu. Pored toga, streaming platforme ne vode previše računa o povijesti filma, kao niti o art filmu i svim onim nekomercijalnim formatima filmske industrije koji ne donose dobit kroz veliku gledanost.

Pored toga, nepovoljna strana ovog tipa distribucije jest činjenica da bez kino karata distributer ne ulaže u filmsku produkciju domicilne zemlje, što je u klasičnom tipu bilo osigurano. U produkcijskom smislu, Netflix je u Europu ušao mudro, preko Španjolske, iskoristivši tamošnje filmske studije odakle korak po korak osvajaju tržište. Tako je i došlo do otkupa serije Novine, čiji je producent Drugi plan, producentska kuća Nebojše Tarabe i Miodraga Sile. Netflix je u potpunosti producirao drugu sezonu, osiguravši joj, jasno, i distribuciju na svojoj streaming platformi u cijelom svijetu. 

Taraba je zatim iznio poslovnu proceduru i način na koji funkcionira suradnja s Netflixom, koju je okarakterizirao veoma poticajnom, dinamičnom i modernom, a govoreći o Netflixu kao ulagaču, istaknuo je njihovo veliko povjerenje u autorske snage onih koji projekt realiziraju. U usporedbi sa sličnim pokušajima Amazona ili HBO-a, Netflix zasad štiti i potiče autorski rad onih s kojima surađuje.

U zaključku, moglo bi se reći da su dobre strane streaming platformi brzina i dostupnost novog sadržaja širom svijeta, bez obzira na jezične ili kulturalne sadržaje, uz veliko poštovanje prema autorskom stvaralačkom radu.

Je li kultura odlaska u kino vrijedna uskraćivanja dostupnosti filma kroz druge medije, pitanje je na koje trenutno nema odgovora. Nepobitno je, međutim, da su u tijeku velike, strukturne promjene u svijetu filma i televizije, s kojima je nužno upoznati se i biti im se spreman prilagoditi.