Životopis
Celestina Vučević rođena je 1976. u Rijeci. Diplomirala je na Odsjeku za likovnu kulturu filozofskog fakulteta u Rijeci (prof. J. Butković) 2000., a 2015. doktorirala je na ALU u Zagrebu (prof. Arbanas). Zaposlena je na APU u Rijeci od 2006., a u zvanju je docenta od 2015. godine. Aktivna je na umjetničkoj sceni od 1997. godine. Izlagala na 17 samostalnih izložbi te na više od 70 skupnih. Sudjelovala je na relevantnim smotrama posvećenim crtežu, grafici te umjetničkoj knjizi u zemlji (Hrvatski trijenali grafike i Hrvatski trijenali crteža, Međunarodna izložba malog formata – Rijeka mini-art te Međunarodna izložba ex-librisa u Rijeci) i inozemstvu (Vilnius, Acqua Terme, Tallinn, Prag, Beč, Ljubljana, Kasterlee, Krakov, Betanzos, Gliwice, Ostrow Wielkopolski, Temišvar, Ankara, Budimpešta…), kao i izložbama u selekciji poput Kritičar bira (2015., 2016.), Suvremena hrvatska grafika (2013.), Svjetlo u životu, svjetlo u umjetnosti (2009.) ili EK-SISTERE (sublino-neprikazivo-ekstatično) (2005.).
Od 2001. sudjelovala je na više likovnih kolonija, među kojima je i Prvi međunarodni simpozij lijepe umjetnosti (2009. Oruf/Pečuh), a do danas je u Rijeci vodila 9 radionica za grafiku i umjetničku knjigu.
Dobitnica je više nagrada i priznanja, među kojima su Prva nagrada (2018.) te Posebna pohvala (2017.) na Međunarodnoj izložbi malog formata – Rijeka mini-art (u kategoriji grafika), Otkupna nagrada NSK u Zagrebu na 6. hrvatskom tijenalu grafike, Posebna pohvala na Artists' Book on Tour u Beču, Posebno priznanje žirija na Mediteranskim međunarodnim susretima umjetnika u Gradu Grobniku (2008.), Priznanje žirija na izložbi Crtež/Grafika – 60. godina HDLU Rijeka (2007.) te Nagrada na 3. međunarodnoj izložbi ex-librisa (2002.). Zastupljena je u grafičkim mapama Grafička mapa 10u5 u izdanju Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci (2011.) i Mlade hrvatske grafičarke u izdanju Kabineta grafike HAZU (2002.).
Radovi joj se nalaze u nacionalnim i svjetskim muzejima i zbirkama u Rijeci, Grobniku, Zagrebu, Ostrowu Wielkopolskom, Gliwicama te Ankari.
Od 2004. članica je riječkog HDL-a. Danas živi i radi u Rijeci. 

Autorica o izložbi:
Šakti/ Shakti  / Život- Energija – Snaga - Ženski princip
Nekoliko godina unatrag u svom se umjetničkom radu fasciniram pojmom Šakti, koja predstavlja život, energiju, snagu, ženski princip - u svim njegovim aspektima stvaranja, rasta, transformacije, pokreta, divlje prirode, nježnosti…
Šakti se dakle kreće od neopisive krhkosti i nježnosti do istovremene neukrotive snage i neuništivosti. Vidljiva je u prizoru travke koja probija koru asfalta i pritom je meka, nježna, krhka i potpuno netaknuta – život je nezaustavljiv. Rast i promjena su stalni . Čak i kad se čini da je sve razoreno ili u mirovanju – zapravo je u transformaciji – život pronalazi nove oblike. Šakti - energija rasta, transformacije i obnavljanja jest energija Žene – i nalazi se u simbolu crvene točke. Crveno je simbol i metafora, motivi cvijeća i biljaka također – utoliko se novonastali ciklus grafika, otisnutih na papiru i na tkanini uz dodatak izvezenog crteža (još jedna 'ženska' aktivnosti, ili čak 'tkanje života'), predstavlja kao jezik, kao pjesnička slika koja nadilazi vidljivo, prepoznatljivo i pojedinačno, i veže se za Izvor.

Šakti - ženski princip, iskonska priroda, energija djelovanja
Ona predstavlja tvar, oblik, boju, tjelesno, pojavno; zgusnuta energija je materija...; ona je pokret, sila, akcija, snaga; po kvaliteti je kinetička.
Ona predstavlja Prirodu; prisutna je i u prirodi nas kao ljudskih bića neovisno o spolu.
Ona ima tri manifestacije – može biti stvaralačka, transformacijska i rušilačka. 
'Kao sila stvaranja, održavanja i razgradnje sveprisutna je i  postoji istovremeno i u kontinuumu vremena.' (V. Krmpotić, Portret majke Indije, Profil Zagreb)
Može biti manifestirana kroz rast, pupanje, bujanje, pokret ili kroz potrese, tsunamije, poplave, bolesti i sve moguće prirodne katastrofe.
Manifestira se kroz dualnost – stvaranje i razaranje. U oba je slučaja nezaustavljiva i ima vlasitu ‘logiku’- npr. travka iako je sasvim krhka i meka izraste kroz asfalt... Ona zbrine svoju djecu ali može ih i ‘pojesti’– ona je bez svijesti; divlja, nepredvidljiva. 
U čovjeku se manifestira, između ostalog,  kao njegova seksualnost (kao čisti nagon za stvaranjem) ali i kao stvaralačka energija.

Jezik likovnih umjetnosti i konkretno jezik grafike (kao i svakog pojedinog autora) posjeduje svojevrsnu autonomiju i specifičnosti, on proizlazi iz materijalno-tehničkih datosti medija, koje zatim nadilazi i pretvara u poetiku – odnos unutrašnjeg i vanjskog svijeta. Ovaj je likovni jezik podjednako intuitivan, arhetipski, univerzalan ali i intiman, poetičan, utemeljen u osobnom doživljaju, osjećanju i promišljanju. To je prostor kreiranja u kojem to crveno 'žensko' vodi prema 'muškom' – prema Svijesti, prema bjelini – do zaokružene Cjeline.