Četiri mitološka zrcala
Komparativna mitologija u različitim kulturama identificira zajedničke teme i karakteristike. Istraživanjem odnosa između različitih mitova prati se razvoj mitologija, religija i kultura.
O IZLOŽBI
Izložba je inspirirana poveznicama između starih mitoloških vjerovanja, osobito preuzimanjem i pretakanjem tema i motiva iz grčke u rimsku kulturu. Želja je autorica likovnom izložbom predstaviti malo manje poznate korelacije između europskih kultura i njihovih vjerovanja, odnosno božanstva dovedena u vezu na temelju istih ili sličnih simbola. Autorice likovno oblikuju i kompariraju svoj doživljaj četiriju božanstava sličnih karakteristika iz četiriju mitologija: slavenske, nordijske, grčke i rimske.
SLAVENSKA MITOLOGIJA Vesna Perun Vodan Zora
NORDIJSKA MITOLOGIJA Iðunn Thor Njörðr Mani
GRČKA MITOLOGIJA Heba Zeus Posejdon Artemida
RIMSKA MITOLOGIJA Juventas Jupiter Neptun Dijana
O AUTORICAMA
Iva Mihekovec, rođena 2002. Živi u Čazmi. Završila je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, smjer aranžersko-scenografski. Studira povijest na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu.
Lucija Obrovac, rođena 2002. Živi u Zagrebu. Završila je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, smjer kiparstvo. Studira na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, Odsjek za konzerviranje i restauriranje umjetnina.
instagram @_rotulus
@sacq_
@_lucijao
e-pošta il.rotulus@gmail.com
lucijaoobrovac@gmail.com
MITOLOGIJA (grč.), učenje o mitu i mitovima (također mitologika, mitografija); sustav mitova u određenoj društvenoj (plemenskoj, narodnoj, kulturnoj i dr.) zajednici te prikazivanje ili stvaranje takva cjelovitog sustava od pojedinačnih mitova. Tako npr. grčko-rimska, ili indo-arijska mitologija nastaju postupno povezivanjem posebnih mitova o božanstvima i demonima u više ili manje jedinstven sustav nebesnika i njima podređenih manjih božanstava.
Takvu funkciju najprije ispunjava epsko pjesništvo (Gilgameš, Ilijada, Mahābhārata i dr.). Velike civilizacijske promjene praćene su, po nekima i uvjetovane, promjenama u mitološkom poretku. U ranim mitologijama najprije su glavna ženska božanstva (razne verzije božice majke); s nadiranjem patrijarhalnih ratničkih naroda stvara se novi mitološki panteon na čelu s muškim božanstvom, najčešće vladaocem neba i munje (grčki Zeus, rimski Jupiter, vedski Indra), glavno žensko božanstvo postaje njegova supruga (Hera, Junona, Sachi), ostali bogovi i božice njihovi su srodnici ili djeca. Slična mitološka struktura pokazuje prastaru povezanost čak i između veoma udaljenih etničkih skupina, posebno jezično srodnih, npr. indoeuropskih, uralo-altajskih, ili semitskih naroda. Drugačija linija uvjetovanosti mitoloških predodžbi vezana je uz društveni tip zajednice (npr. nomadsko-stočarske ili sjedilačko-poljoprivredne). U razvitku pojedinih mitologija ogledaju se i interesi pojedinih socijalnih slojeva istog društva; tako npr. starijeg arijskog Indru poslije potiskuje hinduski Śiva, što odgovara promjenama važnosti kaste ratnika u odnosu na kastu svećenika. U slavenskoj i indoeuropskoj mitologiji u Hrvata vrhovni bog Perun također je ratnik i gromovnik, prebiva s božicom Mokoš u dvoru na krošnji duba, sa Suncem i Mjesecom, te se, kao i Indra, bori sa zlim bogom (Veles) koji se skriva u dubu i posvuda drugdje, ubija ga kao zmaja, otima blago i oslobađa vode. U poljodjelskom mitološkom aspektu sin mu je Jarilo, kuda hodi, polje rodi, i čiji žar (jar) za sestru Moranu obnavlja sav život. Javlja se i u liku konja, u čemu je izražen prastari indoeuropski motiv konjske žrtve. Pojavom velikih vjerskih i filozofskih reformatora (Zaratustra, Buda, Mojsije, Sokrat, Krist) pojam mitologije počinje se jasnije razlikovati od pojma religije, pa monoteistički Jahve, kao i panteistički Buda, izražavaju složeniji i zahtjevniji odnos prema Bogu i vjerovanju. Božanstvo prestaje biti samo bezmjerno uvećan primjer ljudske moći, te postaje transcendencija do koje se dopire vjerom, koja obuhvaća i novo shvaćanje istine svijeta, duhovno i moralno utemeljenje samog čovjeka i njegova smisla.