Čitanje Vladimira Becića

U povodu 70. godišnjice smrti Vladimira Becića, akademski slikar i pedagog
Nedeljko Tintor, u okviru programa 65 plus, održat će predavanje o životu i
radu ovoga znamenitog slikara.

Termin događanja: utorak, 26. studenoga 2024. u 18:00 sati

Ulaz slobodan!


O PREDAVAČU

Nedeljko Tintor rođen je 1942. godine u selu Koreničani kraj Daruvara. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao u Grubišnom Polju i Daruvaru. Pedagošku akademiju u Zagrebu završio u klasi Mladena Veže 1965. godine, a 1970. godine diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u slikarskoj klasi prof. Raula Goldonija. Godine 1973. kao stipendist francuske vlade pohađa École des Beaux-Arts te slika u atelijeru prof. Gustava Singiera i pohađa predavanja iz metodologije umjetnosti i nadrealizma na drugoj visokoj školi Artes plastiques - Paris I (dio Sorbonne). Kroz čitav radni vijek bavio se pedagoškim radom kao nastavnik likovne kulture u osnovnoj i srednjoj školi te kao mentor na Učiteljskoj akademiji i na ALU. Godine 1981. dobiva titulu Zaslužnog pedagoga Hrvatske. Godine 2007. odlikovan Ordenom I. reda Kantakuzine Katarine Branković. Osim pedagoškog rada, bavio se scenografijom te surađivao s amaterskim kazalištem u Selcima na Braču, kasnije sa Studentskim satiričkim glumištem u Zagrebu, Centrom za kulturu Susedgrad i glazbenim atelijerom Angelus te kazalištem Komedija. Sudionik mnogih likovnih kolonija, dobitnik priznanja i zahvalnica za donatorska djela. Dobitnik brončane medalje 1981. godine, Grubišno Polje. Izlagao na više od 70 samostalnih izložbi i sudjelovao na više od 150 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Sudionik 80-ak likovnih kolonija u Hrvatskoj i inozemstvu, te dugogodišnji sudionik ZILIK-a u Karlovcu. Član HDLU-a, LIKUM-a i Hrvatskog vijeća Međunarodnog društva za obrazovanje putem umjetnosti InSEA. Živi i radi u Zagrebu.
 
 
O VLADIMIRU BECIĆU

(Brod na Savi, 1. lipnja 1886. - Zagreb, 24. svibnja 1954.), hrvatski slikar

Studirao je pravo u Zagrebu i slikarstvo u Minhenu i Parizu, gdje je radio kao crtač u časopisu Le Rire. Djelovao je u Osijeku, Beogradu i Bitolju, a tijekom Prvog svjetskog rata bio je dopisnik i ratni slikar časopisa L'Illustration na solunskoj fronti. Od 1919. do 1923. boravio u Blažaju kraj Sarajeva, a zatim odlazi u Zagreb gdje je profesor na Umjetničkoj akademiji do 1947. Bio član grupe "Trojica" i "Četvorica". Njegovi najraniji radovi iz vremena minhenskog školovanja, s djelima Račića i Kraljevića, čine kompleks hrvatske slikarske moderne, oni stilistički nose značajke tradicije i novoga, suvremenog minhenskog akademizma, Leiblova osebujnog realizma i maneovske rekapitulacije Goyina i Velasquezova slikarstva. Poslije će se približiti Cézanneu, a potom će naglašenim geometrijskim strukturiranjem motiva i voluminoznošću oblika ući u svoj neoklasicizam.
Tih mijena u Becićevu slikarstvu bit će više. Međutim, pravi naglasak ostat će uvijek na njegovu minhenskom stvaranju, koje je i Ljubo Babić označio kao razdoblje što označava nenadmašnu odrednicu u redoslijedu Becićevih sretnijih i manje sretnih faza. Becićev slikarski izraz od samih je početaka usmjeren više prema modelaciji i jasnoći, nego prema lirizmu. Njegove skice u ulju, a pogotovo u akvarelu, izražavaju svježinu neposrednog slikarskog doživljaja. Posljednjih godina života obrađivao je motive iz Istre i s radilišta na Neretvi.