Citati u izolaciji

Sastavljeni izbor citata izbor je iz književnih djela čitanih i analiziranih tijekom čitateljskih susreta u Knjižnici Prečko i izraz su doživljaja pročitanog, vid prisjećanja (i kao takav subjektivan) na zajedničko druženje, na promišljanja i razgovore koji su se vodili tijekom proteklih, nešto više od šest godina rada kluba.
Citati su najčešće na neki način izolirani, svojevrsni otoci koji u sebi sadrže misaonost i /ili poetsku i jezično-stilsku snagu, ali svoju puninu dostižu u umjetničkom mikrokozmosu cjelokupnog djela. Ponekad nas nagnaju da ih zapamtimo, ponekad da ih istražimo, da upoznamo djelo iz kojega potječu i autora koji ih je napisao. Ponekad  jednostavno unesu Nemir i donesu Ljepotu.
Rečenice i ulomci  grupirani su u nekoliko skupina, objedinjeni približno sličnom temom, idejom, ili jednostavno, samom sugestivnošću književnoga opisa.
 
Jezik, poezija, umjetnost… 

• „Ljudski je govor poput napukla kotlića na kojem izvodimo melodije što će jedva razigrati medvjede, a mi bismo htjeli tronuti zvijezde.“ / Madame Bovary, Gustave Flaubert
• „Riječi su samo riječi, skamenjeni krici.“ / San bogova, Erwin Mortier
• "Nije bilo važno što je priča počela, jer su kathakali davno otkrili da je tajna Velikih priča u tome što u njima nema tajni. Velike priče su one koje si čuo i želiš ih ponovo čuti. One u koje možeš ući na bilo kojem mjestu i udobno se smjestiti u njih. One ne zavaravaju uzbuđenjima i zamršenim završecima. Ne iznenađuju te neočekivanim. One su poznate poput kuće u kojoj živiš. Ili kože ljubavnika. Znaš kako završavaju, no slušaš kao da ne znaš. Kao što, iako znaš da ćeš jednog dana umrijeti, živiš kao da nećeš umrijeti. U Velikim pričama zna se tko živi, tko umire, tko pronalazi ljubav, tko je ne pronalazi. No, svejedno ih želiš ponovo čuti. To je njihova misterija i njihova čarolija." / Bog malih stvari, Arundhati Roy
• „Reč je pala, a kad reč dođe jednom, ona se više ne zaustavlja, nego ide dalje i usput raste i menja se.“ / Prokleta avlija, Ivo Andrić
• „Vjera je zakon koji uređuje cio život... Poezija je izvan tog zakona, ona ga ne priznaje, traži slobodu za riječ i misao, i odriče savršenstvo svijeta koji je bog uredio. Snom živjeti, u nadanju, u čekanju, znači ne pristajati na ovo što jest. To je pobuna.“/ Tvrđava, Meša Selimović
• „Nitko ne može predvidjeti razorni učinak riječi, ni sagledati sve njihove posljedice... Nisam joj morao ništa reći i mogao sam zauvijek za sebe zadržati ono što sam znao, ali vjerujemo da nekoga više volimo kad mu se povjerimo, često mislimo da nema većega poklona, većega dara, ni većega dokaza vjernosti, ljubavi i predanosti nego što je pripovijedanje. I dajemo sve od sebe samo da nekoga zadobijemo pričom.“ / Srce tako bijelo, Javier Marias
• „Možda je upravo to ništavilo istina, i možda ni jedna naša sanja ne postoji, ali ako je tako, onda slutimo da ni te glazbene fraze, ti pojmovi koji su u vezi s našim sanjama, isto tako nisu ništa. Svi ćemo propasti, ali imamo za taoce te božanske robinje koje će podijeliti sudbinu s nama. A smrt s njima nije ipak tako gorka, tako neslavna, pa možda čak ni tako vjerojatna.“ / Jedna Swannova ljubav, Marcel Proust
• “Osim ljubavi, prijateljstva I ljepote Umjetnosti ne vidim čime bi se drugim ljudski život mogao hraniti.” / Otmjenost ježa, Muriel Barbery
• “Što je za vas književnost?...Groblje palih, prijatelju! Na njemu leže tisuće neostvarenih ljudi.“ / Ruže za Nives Koen, Mirko Kovač
• “Umjetnici se mole tako što stvaraju.” / Sve što raste mora se  sastati, Flannery O´Connor

Život, smrt, prolaznost
 

• „Već je davno shvatio da ljudi svašta o njemu govore.. krajičkom oka vidio bi kako zbijaju glave i ogovaraju ga... Za njih je on bio samo starac koji živi u rupi u zemlji, razgovara sam sa sobom i ujutro se kupa u ledenome planinskom potoku. Prema svojim mjerilima smatrao je da je uspio nešto stvoriti i imao je razloga osjećati se zadovoljno... Kao i svi ljudi, nosio je i on u sebi tijekom života razne ideje i snove. Neke od njih sam si je ispunio, neki su mu bili darovani. Mnogo toga ostalo je neostvarenim ili mu je, samo što je bilo ostvareno, istrgnuto iz ruku. No još je uvijek bio tu. A kada bi u dane nakon prvog otapanja snijega jutrom hodao rosom prekrivenom livadom i ispružio se na jednoj od razbacanih stijena, osjetio na leđima hladan kamen, a na licu prve tople zrake sunca, činilo mu se da nije baš sve tako loše ispalo.“ / Čitav jedan život, Robert Seethaler
• „Kad ostariš, sam od sebe počneš računati u nanogramima i mikrometrima. Ljubaznost mjeriš kao zlatnu prašinu na minijaturnim vagama, a najmanje zrno pijeska utjelovljuje najgrublje poniženje.“ / San bogova, Erwin Mortier
• „... odradila je godine patnje i bijede da zasluži sve povlastice samoće i nije ih se bila spremna odreći u zamjenu za starost zagorčanu lažnim čarima milosrđa.“ / Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marquez
• „Sjećanje je istinska pravda, gospodine. Ili tvorac novih užasa.“ / Uskim putom duboko na sjever, Richard Flanagan
• „Kada je posuda od nehrđajućeg čelika na vagi u Sali za seciranje zadrhtala pod srcem onog Amerikanca, to je bio takav zvuk. Kao da svijet podrhtava.“ / Uskim putom duboko na sjever, Richard Flanagan
• “Nitko, čini se, nije ni pomislio na činjenicu da ako je život besmislen, i najblistaviji uspjeh vrijedi jednako kao i promašaj. Samo je ugodniji. Još nešto: mislim da oštroumnost zagorčava uspjeh, dok se osrednjost uvijek nada nečemu.” / Otmjenost ježa, Muriel Barbery
• ”Čudno je kako ponekad sjećanje na smrt zaživi toliko duže od sjećanja na život koji je ona, smrt ukrala…” / Bog malih stvari, Arundhaty Roy
• “Uostalom, možda ionako ne otkrivamo mnogo. Možda otkrivamo uvijek samo jedno te isto – neku očitu, ali uznemirujuću činjenicu o sebi samome. U njezinom slučaju, činjenicu da je od samog početka njezina zvijezda vodilja bila razboritost – ili u najmanju ruku štedljiv pristup gospodarenju osjećajima.“ / Služba, družba, prošnja, ljubav, brak, Alice Munro
• „Sada sam znala da je on čovjek koji je dodirnuo samo dno. Čovjek koji je znao – kao što ja nisam znala, nisam ni približno znala – kakvo je dno točno. On i njegova žena su znali i to ih je povezivalo, kao nešto što te razdvaja ili povezuje za cijeli život. Nije da će živjeti na samome dnu. Ali dijelit će spoznaju o njemu – o tom hladnom, praznom, zaključanom i središnjem mjestu. To se moglo svakome dogoditi. Moglo se. Ali izgleda da se ne događa. Izgleda da se događa ovome, onome, posebno odabranima ovdje i ondje, jednome po jednome.“ / Služba, družba, prošnja, ljubav, brak, Alice Munro
• "Iako nije mislila na ono što je bilo, osjećala je da onog što je bilo više nema, kao životinja koja onkraj prošlosti i budućnosti živi u vječitoj sadašnjosti, kao pas koji ne dobiva hranu i ne zna što ga muči, a svejedno se neprestano odvlači do svoje prazne zdjelice, ponjuši i nakon što vidi da nema ničega, tužno se i šepesajući vraća natrag na mjesto.“ / Anna Edes, Dezsö Kosztolanyi
• „U današnjem svijetu ostaju nam samo dvije mogućnosti, prilagođavanje ili vlastita žrtva. Boriti se ne možeš, kad bi i htio, onemogućiće te na prvom koraku, pri prvoj riječi i to je samoubistvo, bez dejstva, bez smisla, bez imena i uspomene.“ / Tvrđava, Meša Selimović
• „Prazan prostor oko mene je sve pustiji, moja smiješna pobuna sve tiša.“ / Tvrđava, Meša Selimović
• „Ali šepaš.“ „Možda na ravnom“, nadovezao se Egger. “Ali na planini sam jedini koji hoda uspravno.“ / Čitav jedan život, Robert Seethaler
• „Čitavo ju je stoljeće kartaškog i životnog iskustva poučilo da je povijest te loze prepleteni lanac neumitnih ponavljanja, kotač što bi se vrtio u vječnost, da se osovina nije postupno i nepopravljivo trošila.“ / Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marquez
• „... jer plemena osuđena na sto godina samoće ne dobivaju drugu priliku na ovom svijetu.“ / Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marquez

Ljubav i mržnja, dobro i zlo
 

• “Ljubav, vjerovala je, mora doći iznenada, uz velike bljeskove i munje, poput orkana s nebesa koji se sruči na život, uzdrma ga, iščupa volju kao lišće i u ponor baci cijelo srce. Nije znala da kiša na ravnome krovu stvara jezerca kada se žljebovi začepe pa ostane tako, posve mirna, dok iznenada ne nađe pukotinu u zidu.“ / Madame Bovary, Gustave Flaubert
• „Činilo joj se kao da svaka žena živi pod svojim reflektorom, a razdvaja ih – ili spaja – mrak što vlada između njih... Dok su stajale ondje, jedna s desne a druga s lijeve strane lijesa Billa Coseya, lica su im, inače različita kao nebo i zemlja, izgledala jednako. To čini mržnja. Razjede sve osim sebe same i, što god tebe kinjilo, lice ti izgleda jednako kao lice tvoga neprijatelja.“ / Ljubav, Toni Morrison
• „Plan je razradila s toliko mržnje da ju je prilično potresla pomisao kako ne ni bio ništa drugačiji ni da ga je osmislila s ljubavlju.“ / Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marquez
• „O takvim ljudima kažu doduše, da oni ljube sve i zato su dobri, ali zapravo oni ne ljube nikoga i dobri su jedino zato, jer nisu zli... Ako pred takvim čovjekom drugi udijele prosjaku milostinju, bacit će i on svoj groš, a ako izgrde, ili otjeraju, ili se podsmjehnu, to će i on s drugima izgrditi i podsmjehnuti se... Sav taj Aleksejev, Vasiljev, Andrejev, ili kako vas volja, neka je nepotpuna, bezlična aluzija na ljudsku masu, mukli odjek, nejasni odsjev njen.“ / Oblomov, Ivan A. Gončarov
• “Ljubav. Bilo joj je drago zbog toga..  Činilo joj se gotovo kao da u emocionalnom kućanstvu svijeta postoji neka proizvoljna i, naravno, nepravedna štedljivost, ako velika sreća jedne osobe – kako god privremena, kako god krhka bila – može proizići iz velike nesreće druge osobe.” / Previše sreće, Alice Munro
• „U to vrijeme ubijanje je bilo opravdano, za Boga i za domovinu. To vrijeme odavno je prošlo. Ali nismo li mi kao ljudi ostali isti?“ / Metalno srce, Donal Ryan
• „A ta bolest, koja je bila Swannova ljubav, toliko se umnožila, toliko se tijesno ispreplela sa svim Swannovim navikama, sa svim njegovim postupcima, s mislima, sa zdravljem, sa spavanjem, sa životom, čak i s onim što je želio sebi poslije smrti, toliko se već bila sjedinila s njim da se nije mogla otrgnuti od njega a da se on sam gotovo sav ne uništi – njegova ljubav, kako se ono kaže u kirurgiji, nije više bila operabilna.“ / Jedna Swannova ljubav, Marcel Proust
• „… upita ne vara li se možda ipak, nije li ono što je išlo na ruku njegovoj vezi i spriječilo njen raskid učinilo lošu uslugu njegovoj sudbini…” / Jedna Swannova ljubav, Marcel Proust

Riječi, te božanske robinje 
   

•    „U bijelom plaštu s purpurnom podstavom, hodom konjanika, u rano jutro četrnaestog dana proljetnoga mjeseca nisana, u natkritu kolonadu između dvaju krila dvora Heroda velikoga, izišao je prokurator Judeje Poncije Pilat. Više od svega na svijetu prokurator je mrzio miris ružina ulja, i sve je sada predskazivalo loš dan jer je taj miris počeo proganjati prokuratora već od zore. Prokuratoru se činilo da na ružu mirišu čempresi i palme u vrtu, da se u vonj kožne opreme i znoja stražara miješa mirisna struja prokletih ruža.“ / Majstor i Margarita, Mihail A. Bulgakov
• “Ona je nosila u rukama odvratno, uznemiravajuće žuto cvijeće... A mene nije zadivila toliko njezina ljepota koliko neobična, nikada dotad viđena osamljenost u očima.“ / Majstor i Margarita, Mihail A. Bulgakov 
• „A bilo je tu i more. Ribari kažu da živa bića u njegovoj dubini izgledaju poput vjenčanih velova i konopa od zlata s očima od rubina. Kažu da zbog nekih morskih bića pomislite na učiteljske ovratnike ili suncobrane napravljene od cvijeća.“ / Ljubav, Toni Morrison 
• „I radošću se sladi kao cvijetom, otrgnutim na putu, dok mu god ne uvene u rukama, ali ne ispija čašu nikad do one kapljice gorčine, koja je na kraju svake naslade.“ / Oblomov, Gončarov
• „Isuse, kakav slastan skandal, možda čak i previše mastan za njihovu tabletama razvodnjenu krv.“ / Metalno srce, Donal Ryan
• „Vladala je takva vlaga da bi ribe valjda mogle uplivati kroz vrata i isplivati kroz prozore, roneći kroz zrak u sobama.“ / Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marquez
• „... tog je popodneva bilo tako vruće da su unezvijerene ptice poput olovnih zrna treskale o zidove i probijale metalne mreže na prozorima da bi uginule u spavaćim sobama.“ / Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marquez
• “Dani i mjeseci su putnici vječnosti. Kao i godine koje su prošle.” Matsuo Basho (prema „Uskim putom duboko na sjever“ Richarda Flanagana)

 
I za kraj, citat van knjiga o kojima smo razgovarali, ali prikladan trenutku u kojem bivamo - snažni, omamljujući stihovi  Puste zemlje T. S. Eliota:
 
Travanj je najokrutniji mjesec koji rađa
jorgovane iz mrtve zemlje, i miješa
sjećanje i želju, uznemiruje
zamrlo korijenje proljetnom kišom.

(prijevod Antun Šoljan)