Povodom izglasavanja Zakona o hrvatskom jeziku, 26.1.2024., te Dana materinskoga jezika , 21.2.


KAD KAŽEM HRVATSKI JEZIK

Kada kažem hrvatski jezik
onda mislim na pjesme moje majke,
na stare božićne pjesme U to vrime godišća i
Narodi nam se kralj nebeski. Kada kažem
hrvatski jezik onda mislim na latinski u
crkvama,
na kajkavski na ulicama, na slavonske ikavske
vesele narodne pjesme kao Popela se šokica na
drvo, drvo krivo a ja podvirivo. I druge.
Kada kažem hrvatski jezik
mislim na primorce čakavce kako pjevaju
uklapi, mislim na Dubrovnik i hrvatske 
starine
na kamen i kurije, na gromače otoka i polja
Podravine. Kada kažem hrvatski jezik
mislim na franjevce i Hercegovinu, na Istru,
na Gradišće i sve Hrvate u dijaspori. kada
kažem
hrvatski jezik stidim se naše povijesti, naše Europe,
naše "braće", naše politike. Kada kažem
hrvatski jezik
ponosim se samo svojim sobstvom, onda
mislim
da sam ravnopravan sa svima, da imam
domovinu, svijet.

Zvonko Kovač 

(Vijenac, 181, 15.2.2024.)