Dajana Radoš: Matricis, kadrovi & osobni tragovi

  
Dajana Radoš rođena je 1982. u Rijeci. Diplomirala je 2011. godine na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci te stekla pravo na zvanje i akademski naziv magistra likovne pedagogije.  Godine 2014. položila je državni stručni ispit, te od Agencije za odgoj i obrazovanje stekla licencu za zanimanje učitelja likovne kulture. Od 2014. godine asistentica je na Katedri za grafiku na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci.   
Priredila je nekoliko samostalnih izložbi i sudjelovala na više od osamdeset skupnih, žiriranih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu (6., 7. Hrvatski trijenale grafike, Zagreb, Hrvatska; 4. Međunarodni trijenale autoportreta „Pojam o sebi“, Zagreb, Hrvatska; Međunarodni bijenale grafike Taiwan, ROC; „Sketching Connections“, međunarodna izložba, Hrvatska; Priziv na tri, šest, devet, međunarodna izložba, Grobnik, Hrvatska; Međunarodna izložba umjetničkih knjiga „BOOK – ART OBJECT“, Beograd, Srbija; 5. Bijenale "Citta di Bassano del Grappa", Italy;  Međunarodni grafički bijenale „Suha igla“, Užice, Srbija; OSTEN svjetski bijenale crteža, Skopje, Makedonija; Že(d)ne u atelijeru“, Rijeka, Hrvatska; 4. Bijenale grafike Szeklerland, Sfântu Gheorghe, Rumunjska; Međunarodni trijenale keramike UNICUM, Maribor, Slovenija; Međunarodna izložba grafika EX-YU, Beograd, Srbija; Međunarodno trijenale grafike, Bitola, Makedonija i druge.)
Za svoje radove dobila je nagrade i priznanja. Vodila je i sudjelovala u organizaciji više likovnih radionica i umjetničkih projekata.
Pored grafičkog medija, umjetnički izraz gradi grafičko prostornim objektima, umjetničkim knjigama i keramiko-skulpturama.
Članica je likovnog udruženja HDLU Rijeka.

Matricis, kadrovi & osobni tragovi još je jedna u nizu grafičkih manifestacija riječke umjetnice Dajane Radoš. Radeći, ali prvenstveno živeći grafiku, gradi svoj prepoznatljiv umjetnički svijet procesualnim i slojevitim interveniranjem na grafičke matrice. Kompleksnost apstraktnog izražavanja počiva, prije svega, u kombinaciji grafičkih tehnika dubokog i visokog tiska, te kompozitne slojevitosti proizašle primjenom rezervaša, bakropisa i drvoreza. Iako sklona preciznom radu i vizualnoj čistoći, nerijetko pribjegava detaljističkim zapisima, tj. kontinuiranoj i ispunjenoj površini grafičkog lista.
 
Autoričine kompozicije rezultat su promišljene intervencije "matrice na matricu". Neuobičajenim crtačkim alatom/matricom - perforiranom, oblom, keramičkom formom - autorica kontrolirano stvara jedinstvene crteže koristeći ih kao temelj za nadogradnju grafičkog zapisa. Keramička "boća" materijalna je esencija cikličkog djelovanja koji je dodatno razvijen i obogaćen procesima intenzivnog brušenja i kemijskim intervencijama na matricu čime se otvara prostor novim potencijalnim grafikama. Opetovani procesi obrade i pripreme ploče za otiskivanje evociraju pitanja o reprodukciji "posljednjeg u nizu", ali se čini kako Radoš ideju konačnog otiska ne smatra ključnom već nastoji ostvariti cjelovitost prikaza u kojem jedinstveni trenutak rađanja motiva/znaka biva zabilježen i u narednom otisku potpuno kontekstualno nadograđen.
 
Iako fragmentarni, među grafičkim listovima se vrlo lako može uspostaviti veza promatrajući ih kao fluidni zapis grafičkih znakova koji proizlaze iz istog osnova, a završavaju se u jednom većem kadru koji tvori kompoziciju i pruža pregled različitih faza djelovanja nakon obrade određene matrice. Otisak na kojem je izvršena posljednja izmjena u fazi, osim što je jedinstven i neponovljiv ujedno je svojevrsni dokument procesa i kao takav permanentno svjedoči svim fizičkim intervencijama na jednu te istu ploču matrice.
 
Pojavnost grafičkih znakova sadržajno je organizirana, uglavnom središnje koncentrirana, a tehnikom rezervaša slojevito razrađena. Snažne apstraktne zapise autorica razvija intuitivno, s vremenskim odmakom, tvoreći latentan vizualni prikaz iz kojeg je analizom moguće ekstrahirati određene motive. Radoš stvara inkluzivni umjetnički svijet koji je, pored egzemplarnog rada, dojmljiv upravo i zbog meta-razine stvaranja. Ukratko, metaforička sveprisutnost materijalizirana je kroz motive i znakove koji su u konačnici važni segmenti umjetničkog identiteta autorice. Tako na grafikama jednakih dimenzija (70 X 100 cm) kombinira organske znakove inspirirane prirodom obogaćujući ih upisivanjem vlastitih kodova realiziranih kroz otisak dlana, kose ili godova stare murve.
 
Stoga, može se reći  kako izložba predstavlja svojevrsni highlight aktivnog umjetničkog djelovanja Dajane Radoš u periodu od 2016. do danas kroz 3 ciklusa radova. Osobne preokupacije uzrok su dinamičnog razvoja grafičkog kadra. Iz titravih površina (Matricis, 2016.) razvile su se subverzivne kolorističke forme dlana i murve koje Radoš postavlja izvan margina grafičkog lista odmičući se od tradicionalnog načina otiskivanja (Murva, 2018.). Koloristički usklađene  grafike (2019.) autorica pak postiže apliciranjem srebrne i crne, te nijansama ljubičaste suprotstavljajući ih monokromatskim verzijama i pružajući novo viđenje obrađene matrice ali i vlastitog kreativnog razvoja. Primjenom višebojnog tiska i uslojavanjem tekstura, boja i oblika aktualna serija odiše vizualnom razigranošću ali i tehničkim zahtjevima (u cijelosti je izvedena preklapanjem po tri ploče na jednom grafičkom listu, tehnikom dubokog tiska – rezervaš). Također, za razliku od prethodnih serija, tragovi keramičke matrice kompozicijski su grupirani odozdo naviše dok je gornja polovica grafičkog lista prilično čista, a reducirani tragovi bakropisa naziru se tek pri vrhu čime autorica još jednom potvrđuje težnju ka prostornom planiranju grafičkog zapisa. Nježnija, koloristički usklađena i kompozicijski usavršena, ova posljednja serija grafika Dajane Radoš ostavlja dovoljno prostora za naredne, pomalo hibridne konstelacije bez obzira na sadržajno pozicioniranje unutar ili izvan margina grafičkog lista.
 
S posebnom pažnjom valja ukazati i na umjetničke knjige, 100%  hand made. Možemo ih promatrati i kao popratni materijal predstavljenih ciklusa putem kojeg se bilježe faze stvaranja. Izrađene su  kombiniranim grafičkim tehnikama i većinski su uvezene japanskim uvezom što ih vizualno čini  dijametralno suprotnim od grafika: pročišćene od detalja, odmjerene i minuciozne, čiste i jasne. Ipak, bez obzira jesu li jednostavnije ili složenije, monokromne ili polikromne, „pisane“ geometrijskim ili organskim grafičkim jezikom zadržavaju prepoznatljiv element – kadar – upućujući na stilsku povezanost s grafičkim serijama nastalim kao rezultat cikličke preobrazbe.
Snažno, dinamično, narativno, komunikativno, intimno, ciklično, agilno, ekspresivno, emotivno, duboko – sve su to Matricis, kadrovi & osobni tragovi.
 
Katerina Jovanović, mag. phil. et hist.art.


 Program se sufinancira sredstvima Grada Zagreba.