U slavenskoj narodnoj medicini provlačenje bolesnika kroz šuplji predmet predstavlja drevnu tehniku iscjeljenja simpatetičkom magijom. Kako to objašnjava etnobotaničarka Vlasta Mlakar, ta šupljina, odnosno prolaz, djeluje poput magičnog kruga koji predstavlja majčinu utrobu, a prolazak kao magijski čin ponovnog simboličkog rođenja i pročišćenja tijela. Takve portale ljudi su nerijetko pronalazili u šupljinama stabla, a mladi hrastovi bili su najljekovitiji.

U nebrojeno mnogo kultura i u sveukupnosti ljudske civilizacije portali su liminalna mjesta, prolazi između dvaju svjetova. To su međuprostori nerijetko mistične naravi, jer sam čin prolaska je proces promjene u kojemu su granice stvarnosti tanke. 

Portali mogu biti fizički, poput ulaza u crkvu ili hram gdje predstavljaju granicu između sakralnog i profanog. Otvor vulve možemo razumjeti kao portal između svjetova, odnosno između sigurnosti majčine utrobe i vanjskog svijeta. Međutim, portali mogu biti i apstraktne naravi, procesi izmijenjenih stanja svijesti koji označavaju prelazak iz jedne u drugu razinu svjesnosti. Mogu biti i gotovo banalni i svakodnevni, poput snivanja snova. U tom smislu, san je međuprostor, prostor slobode i rezonance, a kojime ostvarujemo prelazak u idući dan. 

Sve različite pojavnosti portala tema su koja okupira kipara Dana Ibrahimovića koji kroz svoj proces rada stvara različite mikrokozmose u oblicima skulpture, grafike ili crteža. On se poigrava s odnosima volumena u potrazi za formom koja ne postoji, odnosno, za šupljinom. Ta je šupljina fokalna točka, izvorište umjetničkih nastojanja u kojoj se ostvaruju međuprostori čije su granice nepoznate. Oni predstavljaju prostor slobode u kojemu je sve moguće, mistične liminalne prostore koji kriju obilje pitanja. Ta se pitanja nameću sama od sebe: Gdje zaista ulazimo, a gdje izlazimo? U kojemu svijetu doista živimo?

Maja Flajsig