Davor Dmitrović: Mjuzikl o čovjeku koji je premalo znao
Davor Dmitrović: Bit će sve OK, prijatelju
Često citiram Đuru Sedera – kako umjetnost treba biti frajerska i bedasta. Kada sam prvi put vidio slike Davora Dmitrovića upravo su mi ta dva pridjeva pala na pamet. Njegovi žovijalni, lapidarno slikani i razgolićeni bradonje, njegove žene naglašenih oblina, sva ta sirova i naivna erotika na razmeđi ilustracije i klasičnog slikarstva ima u sebi nešto nevjerojatno smjelo. Treba svakako hrabrosti za takvu, često nemilosrdnu, introspekciju kakvu pokazuje ovaj slikar. Njegovi su muški likovi gotovo uvijek autokarikature, a djevojke s njegovih platana one su koje opsjedaju njegovu imaginaciju i njegov život.
Duge brade i široka ramena muškaraca, te snažno seksualizirana tijela žena mogu djelovati kao mačistički imaginarij. Ali, upravo je suprotno. Duhovitost kojom su ti likovi prikazani odaje autorov ironijski stav, kao i senzibilnost. Dmitrović je patnik, a ne razvratnik. Svjestan je kako je uloga snažnog muškarca odvojenog od vlastitih osjećaja samo društveni konstrukt, to jest zaklon u koji se mnogi utječu pred ovim svijetom. I sam će, ponekad, ući u taj zaklon jer se nerijetko osjeća gol i nezaštićen. Slikarstvo je za njega umjetnost pomoću koje može zadržati distancu i od svijeta i od uloga koje nam svijet nameće. Slikom on može ublažiti svoje i kolektivne demone i frustracije. No, on ih nipošto ne želi odagnati, već radije pokušava sprijateljiti se i dobro se nasmijati s njima.
Duge brade i široka ramena muškaraca, te snažno seksualizirana tijela žena mogu djelovati kao mačistički imaginarij. Ali, upravo je suprotno. Duhovitost kojom su ti likovi prikazani odaje autorov ironijski stav, kao i senzibilnost. Dmitrović je patnik, a ne razvratnik. Svjestan je kako je uloga snažnog muškarca odvojenog od vlastitih osjećaja samo društveni konstrukt, to jest zaklon u koji se mnogi utječu pred ovim svijetom. I sam će, ponekad, ući u taj zaklon jer se nerijetko osjeća gol i nezaštićen. Slikarstvo je za njega umjetnost pomoću koje može zadržati distancu i od svijeta i od uloga koje nam svijet nameće. Slikom on može ublažiti svoje i kolektivne demone i frustracije. No, on ih nipošto ne želi odagnati, već radije pokušava sprijateljiti se i dobro se nasmijati s njima.
Feđa Gavrilović
Davor Dmitrović rođen je 1989. u Zagrebu. Godine 2013. završio je Filozofski fakultet Družbe Isusove u Zagrebu. Diplomirao je 2019. godine na Akademiji Likovnih umjetnosti u Zagrebu na odsjeku Grafika, u klasi Josipa Baće. Iste godine upisuje doktorski studij na China Art Academy, u gradu Hangzhou (Kina). Nakon završene prve godine doktorskog studija, u jeku aktualne pandemije posvećuje se radu u Zagrebu. Izlagao je samostalno 2019. u Galeriji Šira, 2020. u Galeriji Dalmacijaland na Hvaru; 2021. u Galeriji SC, Galeriji Zlati Ajngel u Varaždinu, Zbirci Aleksić u Kragujevcu u Srbiji i u Knjižnici Marije Jurić Zagorke u Zagrebu.