Dnevnik pisan slikom

Zajednički nazivnik svim slikama, koje su plod kreativnih poticaja odgojiteljice savjetnice i dramske pedagoginje Božice Knežević i odgojiteljice Dijane Horvat, jest da su nastale iz igre i gotovo opipljive radosti malenih polaznika Dječjeg vrtića Grigora Viteza, koji su se konačno, nakon nekoliko tjedana boravka doma zbog koronakrize, našli u omiljenom im vrtiću.

Radost je bila obostrana. Veselile su se odgojiteljice i radovala su se djeca, podjednako, neskriveno, srcem punim ljubavi. Iz dana u dan satima su se igrali akvarelom, čepovima i temperama, različitim vrstama papira, kamenčićima, škaricama, školjkicama pronađenim u kutku vrtića koji im je nakon prošlog ljeta bio najomiljeniji, komadićima tkanina zaostalim iza zadnje radionice, šljokicama blistavim kao Sunce... I tako su iz dana u dan nastajali novi radovi.

Djeca su sa svojim odgojiteljicama zajedno slikom ispisala dnevnik, koji svjedoči o radosnom zajedništvu, nježnom sjećanju na minulo ljeto i nadom obojenom iščekivanju budućega. Cjelokupni dojam je poput pjesama Grigora Viteza, sve pršti od radoznalosti i igre, raznolikosti i svježine. Sve je iskričavo: i prošlo i sadašnje i buduće. Svaka od tih slika priča svoju priču, dopuštajući promatraču da je proširi, nadopuni svojom maštom, oboji svojim sjećanjima ili svojom nadom i očekivanjima. Svaka je od tih slika na svoj način zamamna i svaka poziva na potpuni upliv u ljeto.
Maleni autori uz svesrdni poticaj i po potrebi pomoć svojih vedrih i na kreativnu igru uvijek spremnih odgojiteljica Božice i Dijane stvorili su likovna djela u kojima se isprepliću stvarnost i mašta, proživljeno i očekivano, a sve u neodoljivoj igri usklađivanja kojoj je teško odoljeti i ne uploviti u širi ljetni zaplet.