Drveće ima srce
Pogledate li izložbu koju su pripremila djeca DV Grigora Viteza, motivirana pričama o drveću svojih odgojiteljica, zacijelo ćete poželjeti pročitati knjigu „Tajni život drveća” Petera Wohllebena.
Odgojiteljice su prilagodile sadržaj knjige dobi malih vrtićaraca, a rezultat je da su djeca počela zamjećivati da drveće međusobno komunicira, da jača stabla pomažu slabijima, da stabla doslovce znaju vikati kad su, primjerice, dugo bez vode. No njihove vapaje ljudsko uho ne čuje jer nisu u razini čujnog zvuka. No pozornim promatranjem u tim se situacijama na drveću može vidjeti duboka patnja koju proživljavaju.
Kako su djeca doživjela život drveća, najbolje se da iščitati iz njihovih likovnih radova. Svako stablo naslikali su upotrebljavajući isključivo bijelu temperu. Zašto bijelu? Možda zato što bijela boja ublažava emocionalnu uznemirenost, simbolizira nevinost, čistoću, dobrotu... Činjenica da je bijela boja simbol primirja, mira i spremnosti za pregovore poznata je još od antičkih vremena.
Svaki dan odgojiteljice Božica i Mirta pričale su djeci po jednu priču o drveću. Djeca su naučila kako stabla komuniciraju, kako se rađaju, kako rastu i stasavaju, kako se razmnožavaju i umiru, kako međusobno brinu jedni o drugima, kako utječu na klimu, kako se bore protiv nametnika i štetnika, kako zacjeljuju ozljede, kako prepoznaju promjene godišnjih doba... Naučili su s kojim se sve izazovima susreće drveće koje raste osamljeno, primjerice, duž gradskih ulica.
Iz dječjih likovnih radova progovara ljubav prema dveću i svim bićima, koju su na tako lijep, plemenit i suptilan način u djeci probudile odgojiteljice Božica i Mirta. Njihova je izložba pohvala drveću, pohvala njihovim nježnim, brižnim, čistim i ljubavlju ispunjenim srcima.
Izložba je organizirana u okviru projekta Zelena knjižnica za zeleni Zagreb.