Dvije autorice sinhrono
Melita Matulić Jeleč:
Rasvijetljene Modrine s margina
Prošle sam godine u Knjižnici Staglišće, izlažući u istom terminu s Karmen Stošić, prezentirala studije inverzija sken-digitalnih otisaka pod nazivom serije / izložbe Modrine s margina. Riječ je o diptisima i triptisima na istom nosaču u fotoprint tehnici, na temelju isječenih fagmenata slike u plavom auto laku iz gimnazijskog perioda. Radove sam, prolazeći s njima posebnu art-terapiju, posvetila pokojnom ocu.
Sada, 2015., u nešto većem formatu, a ponegdje i u dosta većem stupnju prisutnosti svjetlijeg tona (npr. Ogledala na valu, Nika Dolores, Nika Euritmija ..., Prijetnja) pozivam posjetitelje na pokušaj prisjećanja, usporedbe s prošlom dosta „tamnijom“ izložbom.
Karmen Stošić:
Priče svjetla i sjene
Svjetlost ne može zaobići neprozirna tijela pa
ona stvaraju sjenu.
Kao mali, kroz nestvarno, priče i bajke,
razvijamo doživljaj stvarnog, a kao odrasli u
stvarnosti prepoznajemo te priče i bajke.
Na zapadnoj strani stana iza zastora na
prozoru nalazi se cvijeće, hranjeno svjetlošću zalazećeg sunca.
Ovog ljeta početkom sedmog mjeseca, svaki dan oko sedamnaest sati, cvijeće i svjetlost na zastoru bi
započelo predstavu sjena.
Počela sam ih bilježiti fotoaparatom.
Oblici su prizvali sjećanja, ili su sjećanja prizvala
oblike, ne sjećam se.
Djetinjstvo ili dijete u meni, ne znam.
Jesenje svjetlo na prozoru sve je mekše, ali još
je puno priča u meni.
Rasvijetljene Modrine s margina
Prošle sam godine u Knjižnici Staglišće, izlažući u istom terminu s Karmen Stošić, prezentirala studije inverzija sken-digitalnih otisaka pod nazivom serije / izložbe Modrine s margina. Riječ je o diptisima i triptisima na istom nosaču u fotoprint tehnici, na temelju isječenih fagmenata slike u plavom auto laku iz gimnazijskog perioda. Radove sam, prolazeći s njima posebnu art-terapiju, posvetila pokojnom ocu.
Sada, 2015., u nešto većem formatu, a ponegdje i u dosta većem stupnju prisutnosti svjetlijeg tona (npr. Ogledala na valu, Nika Dolores, Nika Euritmija ..., Prijetnja) pozivam posjetitelje na pokušaj prisjećanja, usporedbe s prošlom dosta „tamnijom“ izložbom.
Karmen Stošić:
Priče svjetla i sjene
Svjetlost ne može zaobići neprozirna tijela pa
ona stvaraju sjenu.
Kao mali, kroz nestvarno, priče i bajke,
razvijamo doživljaj stvarnog, a kao odrasli u
stvarnosti prepoznajemo te priče i bajke.
Na zapadnoj strani stana iza zastora na
prozoru nalazi se cvijeće, hranjeno svjetlošću zalazećeg sunca.
Ovog ljeta početkom sedmog mjeseca, svaki dan oko sedamnaest sati, cvijeće i svjetlost na zastoru bi
započelo predstavu sjena.
Počela sam ih bilježiti fotoaparatom.
Oblici su prizvali sjećanja, ili su sjećanja prizvala
oblike, ne sjećam se.
Djetinjstvo ili dijete u meni, ne znam.
Jesenje svjetlo na prozoru sve je mekše, ali još
je puno priča u meni.