U romanu Dvije Veronike Jadranke Ivandić Zimić isprepliću se dvije ljubavne priče koje dijeli otprilike šest stotina godina, a povezuju ih slične sudbine glavnih likova. Prva je Veronika, o kojoj postoje brojne legende. Veronika Desinićka, seoska ljepotica nesretno zaljubljena u grofa Fridrika II. Celjskog, koja je zbog te ljubavi tragično skončala u Velikom Taboru, srednjovjekovnom dvorcu kraj sela Desinića u Hrvatskom zagorju. Druga Veronika je Zagrepčanka koja se u mladosti bila zaljubila u oženjenog muškarca i zbog te nesretne ljubavi oduzela sebi život u Bidružici, domu za psihički bolesne osobe u Desiniću. U Bidružici su, navodno, svojedobno bile štale grofova Celjskih te je i to ujedno poveznica s najpoznatijom legendom i ljubavnom pričom na području Hrvatskog zagorja 

Iako su na temelju legende o ljubavi Veronike Desinićke i grofa Fridrika II. Celjskog nastala mnoga književna i druga umjetnička djela, u  ovom se romanu na njihov odnos gleda s potpuno drugačijeg stajališta te ih se stavlja u kontekst stvarnih povijesnih i političkih zbivanja i ujedno, kroz različite, prilično realistične situacije, njihovu nestvarnu ljubav pretvara u stvarnu, a legendu u istinu.