Esperanto, jezik za 21. stoljeće
Esperanto, lingvo por la 21a jarcento
Esperanto je međunarodni jezik nastao 1887. godine.
Ideja esperanta temelji se na činjenici da u svijetu postoji mnoštvo jezika, što ljudima otežava i onemogućava međusobnu komunikaciju.
Zamisao esperanta je da se uz sve postojeće uvede jedan novi, zajednički, nadnacionalni jezik koji bi bio lagan za učenje i ljudima bi olakšavao komunikaciju. Budući nije vezan za određenu naciju, njegovo uvođenje ne bi uzrokovalo otpor kakav bi proizvelo uvođenje određenog nacionalnog jezika.
Esperanto se relativno lako uči, gramatika je pravilna i kratka, a rječnik prilično internacionalan, odnosno preuzeo je riječi koje su već bile ušle u mnoge nacionalne jezike. Sistematska tvorba omogućuje lagano stvaranje novih riječi iz postojećih korištenjem sistema prefiksa i sufiksa.
Tradicija esperanta u Hrvatskoj ima status nematerujalnog kulturnog dobra odlukom Ministarstva kulture iz 2019. godine.
Organizator izložbe je Udruga predavača esperanta iz Zagreba.
Lazar Ludvig Zamenhof (1859 – 1917.)
Tvorac esperanta, poljski liječnik Lazar Ludvig Zamenhof djetinjstvo je proveo u Bjalistoku, višenacionalnom gradu u kojem su se govorili mnogi jezici (ruski, poljski, litavski, jidiš...)
Po naravi je bio bojažljiv, skroman i strpljiv, trudio se ublažiti svaki sukob, imao je duboko osjećanje za pravednost.
Bio je svjedokom velike netrpeljivosti između različitih jezičnih i nacionalnih skupina i još kao dječak razvio želju za pomirbom, a za to je preduvjet bila mogućnost komunikacije.
Od gimnazijskih dana razvijao je projekt međunarodnog jezika zajedničkog svim narodima. Prvi udžbenik (La unua libro) objavio je 1887. i tako je rođen esperanto.
S obitelji, suprugom i troje djece živio je skromno, teško se probijajući u struci, radeći predano i liječeći svoje siromašne pacijente često i besplatno.
Uza sve to stigao je prevoditi knjige na esperanto, dopisivati se s istaknutim esperantistima, rješavati jezične i organizacijske probleme i jačati esperantski pokret.
Umro je 1917. godine, u jeku Prvog svjetskog rata, duboko nesretan zbog tog rata – on koji se cijelog života zalagao za pravednost, slogu i razumijevanje među narodima.
Jezik esperanto, međutim, živi i dalje otvarajući nadu za drugačiju budućnost čovječanstva.
Nadu koja nam je i u ovom, 21. stoljeću jako potrebna .