Feministički videoperformans: dokument, arhiv, žanr

Druga izložba iz ciklusa Prekasno je za odustajanje, Galerija Prozori, 13. 1. - 18. 1. 2025.

Ivana Mance u K15 - Pojmovniku nove hrvatske umjetnosti (ur. Krešimir Purgar, 2007) u tekstu o videoperformansu govori o ovom mediju kao priči o uspostavi tjelesne/govorne izvedbe u spekularnom režimu videofilma. Navodi kako se pod videoperformansom podrazumijeva umjetnički videofilm nastao snimanjem performansa koji obično izvodi sam autor ili autorica, „ali o kojem se dobiva informacija isključivo u već reproduciranoj formi videozapisa; stvarni identitet autorskog i izvedbenog subjekta, dakako, nije nužna pretpostavka, nego tek sporedna okolnost“. Ovaj koncept Mance pojašnjava na primjerima radova poput: Vlasta Žanić, Ogoljavanje (2002), Tanja Dabo: Dobrodošli (2004), Ti si prekrasna osoba (2006) i Sandra Sterle: True Stories (1998).
Silva Kalčić u monografiji izložbe Insert - retrospektiva hrvatske video umjetnosti (MSU, Zagreb, 2005) ističe kako je devedesetih godina došlo do osjetnog povećanja video produkcije, kada video postaje masovni umjetnički medij. Također, navodi kako je u tom razdoblju vidljivo „razbijanje dotadašnje gotovo rodne ekskluzivnosti (s izuzetkom Sanje Iveković i Brede Beban, video radove stvarali su uglavnom umjetnici)“. Radovi Sandre Sterle, Vlaste Žanić, Dore Brkarić, Nicole Hewitt i Mie Štark u ovoj će epizodi ciklusa približiti presjek videoperformansa u Hrvatskoj od 90-ih do danas.
Sandra Sterle predstavljena je prvom dionicom višegodišnjeg rada Okolo naokolo. Od 1996. godine svakih 7 godina umjetnica izvodi ovaj performans promišljajući odnose lokalnog i globalnog te promjene u društvenoj percepciji njihovih interakcija. Utjelovljujući lik tradicionalne, seoske, dalmatinske žene uz natruhu autobiografskog, Sterle komentira utjecaj okoline na identitet žena, ali i prirodu smještajući u fokus videoperformansa “...uvijek neko novo drvo...”.
Videofilm Ogoljavanje (2002) Vlaste Žanić, kao što to ističe Ivana Mance, u krupnom planu kadrira umjetničino lice koja tijekom čitavog trajanja filma čupa obrve, a čiji pogled ne koincidira  s fokusom kamere, “kojeg usmjerava u neku točku izvan scenskog prostora” te je  logična pretpostavka “da je posrijedi, naravno, zrcalo” koje  “spekularnu situaciju videoperformansa u cjelini čini još složenijom”.
Nicole Hewitt predstavlja dvije cjeline od sveukupno deset epizoda rada Ova žena zove se Jasna (2013/2014). Riječ je o višegodišnjem projektu koji “istražuje mogućnosti narativa, pripovijedanja, fokalizacije likova u tekstu, te ritmu i formi samog teksta kroz fragmentirani narativ, a manifestira se kao performans, tekst, film.” Centralna tema rada je život Jasne - administratorice na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju u Hagu. Forma ovog videoperformansa u maniri je narativnog fotoeseja u kojem se prepliću sjećanja umjetnice s pisanom povijesti i iskustvima drugih.
Spoj improvizacije, koreografirane naracije i grafičkih zareza u fokusu je triptiha Nova ljudska komedija (2020/2021) Mije Štark, koji čine radovi Nije bolest sve što boli, Dodir / Što je manje moguć / Odlazak i S njom mogu baš sve! Triptih je nastao tijekom pandemije koronavirusa te na humorističan način pristupa kompleksnoj temi koja je naglo i neupitno redefinirala ljudsku svakodnevnicu.
Rad koji propituje medijski okvir videoperformansa je Striptease (2023/2024) Dore Brkarić koji bi se mogao okarakterizirati kao prošireni videoperformans. Umjetnica i izvođačica koriste kameru mobitela s bljeskalicom fokusirajući se na dijelove tijela koje žele snimati u neprekinutom videu performansa. Na taj način redefinira koncept cam girls, preuzimajući autoritet nad (muškim) pogledom (male gaze).
Ovim odabirom u Galeriji Prozori nastavljamo priču o feminističkom performansu, koja će se tijekom veljače i ožujka nastaviti u MSU-u i Muzeju grada Zagreba kroz ciklus izložbi Prekasno je za odustajanje. Ciklus smo najavili u prosincu 2024. izložbom u Galeriji Događanja (KNAP) pod nazivom Antiuniforma ili o tome da feministički performans započinje antimodom.

 
Impressum
Feministički videoperformans: dokument, arhiv, žanr
iz ciklusa izložbi “Prekasno je za odustajanje”
Galerija Prozori
13. 1. - 18. 1. 2025.
Kustosi: Suzana Marjanić, Maja Pavlinić i Zvonimir Dobrović
Umjetnice: Dora Brkarić, Nicole Hewitt, Sandra Sterle, Mia Štark i Vlasta Žanić
Sudionice u razgovoru: Martina Munivrana i Sandra Sterle
Produkcija: Domino
Dizajn: Bruno Isaković
Projekt je proveden u suradnji s Galerijom Prozori.
Zahvaljujemo Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti, kustosu Klaudiju Štefančiću i ravnatelju Branku Franceschiju na posudbi videoperformansa Ogoljavanje Vlaste Žanić i voditeljici Galerije Prozori Petri Dolanjski Harni. 
Zahvaljujemo svim umjetnicama na suradnji i zajedničkom radu na provedbi projekta kao i svim umjetnicama koje će sudjelovati u sljedećim izložbama ciklusa.
Program je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija i Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo grada Zagreba. Rad Domina podržava Zaklada Kultura Nova.