Filip Borelli: Titraji prostora
Site-specific kinetička, zvučna instalacija
Prostornost se može opisati zvukom čije valne strukture govore o karakteru arhitekture. Stojni val kao predstavnik fundamentalnih vibracija čiji ritmovi vizualiziraju glazbu prostora, otkrivaju nevidljivi svijet zvučnih frekvencija.
Zvuk i prostor u neraskidivoj, dinamičnoj vezi koja oblikuje volumen stvarnosti prema načelima fizikalnih zakonitosti dotiče svijet metafizike koji se nazire kroz vibracije.
Kao i svaki arhitekturalni prostor, Galerija VN oblikuje svoj karakter odnosom ploha, dimenzija i materijala. Nevidljivi prostor između navedenih odnosa područje je istraživanja ovog rada jer upravo unutar tog volumena nalazi se zvučni potencijal koji određuje specifičnost titraja.
„Linija koja titrajem postaje krivulja tvori frekvenciju stvarnosti kreirajući tako vrijeme. Val kao posljedica manifestacije vremena čini osnovnu prijenosa energije unutar kojeg nastaje prostor.“
Osobni dnevnik - 23.5.2019.
Povezivanje zvuka, pokreta, prostora i vremena kroz materiju uključuje apstrakciju pojmova znanstvenog i umjetničkog diskursa u interdisciplinaran pristup predvođen prirodnim stanjima navedenih pojava.
Fenomen stojnog vala upravo predstavlja spoj tih elemenata koje promatrač doživljava kao kretanje u mjestu.
Povezanost prostora i vremena kroz medij zvuka svodi se na perspektivu promatrača bez kojeg navedeni pojmovi ne bi imali fizičko svojstvo.
Služeći se procesom frekvencijske analize prostora otkrivao sam tonove pomoću zvučnog fenomena mikrofonije u Galeriji VN.
Proces je rezultirao kinetičkom zvučnom instalacijom koja istražuje vezu između prostora, zvuka i glazbe u kontekstu prirode frekvencija i titraja.
Korištenje zvučnika i konca kao medija prijenosa energije između vidljivog i nevidljivog vizualno se manifestira zvuk u obliku stojnih valova. Njihovi kinetičko skulpturalni odnosi u prostoru reprezentiraju prirodnost pojave zvuka u obliku čistih frekvencija.
Početkom 20 st. ljudsko poznavanje prirode frekvencija manifestiralo se u obliku električne energije i evolucije svijesti.
Cijela generacija ljudi predvođena Nikolom Teslom, bavila se tim pitanjem. Naum Gabo je 1920. za edukativne potrebe svojim studentima konstruirao kinetičku skulpturu “Kinetička konstrukcija - Stacionarni val” koji se bavio ne samo fizikalnim i estetskim pitanjima frekvencija, već političkim i društvenim promjenama ljudske svijesti unutar konstruktivističkih ideja tog vremena.
Zvuk se kroz povijest često poistovjećivao s glazbom kao alatom doticaja duhovnog u čovjeku. Preispitivanjem i istraživanjem zvuka kao medija u suvremenoj svijesti došlo je do formiranja novih perspektiva, na kojima se temelji pojam umjetnosti zvuka - sound arta.
Pojam glazbe dobio je nova značenja kroz pristupe Johna Cagea, Alvina Luciera, Michael Ashera i mnogih drugih koji su koristeći se suvremenim znanjima iz polja znanosti, tehnologije i filozofije istraživali glazbene potencijale cijelog zvučnog spektra svakodnevice.
Neka od temeljnih pitanja uključivala su povezanost prostora i zvuka kroz pojave određenih fenomena kao sredstva preispitivanja percepcije i stvarnosti.
Prema LaBellu, zvuk je uvijek na više mjesta u isto vrijeme što se može dokazati pljeskom dlanova u zatvorenom prostoru. Pljesak se može čuti istodobno između dlanova ali i u cijelom prostoru, odbijajući se od zidova natrag prema samom izvoru. Ovaj akustični događaj podrazumijeva dinamičku situaciju u kojoj zvuk i prostor proširuju perspektivu slušanja i izmjenjuju percepciju samog izvora. Razlog tome je materijalnost i oblik određenog prostora koji zbog svojih osobina oblikuje zvuk apsorpcijom, odbijanjem ili prelamanjem.
Prostor određene arhitekture u svojoj osnovi sadrži nečujnu glazbenu kompoziciju koju sam zabilježio i interpretirao kroz skladbu. Sama skladba se sastoji od frekvencija titraja opni zvučnika koje osim zvučnog aspekta kreiraju i vizualni pretvarajući tako zvuk u skulpturu služeći se pokretom.
Glazbeno sam uporište zasnivano na Cageovom principu zvučne interpretacije u kojem slučajnost određuje trajanje te čini glavnu poveznicu između tehnologije i prirode. Prema Cageu, kompozicijske vrijednosti slučajnog odabira otvaraju mogućnost samoorganizacije prirodnih procesa lišenih osobnih preferencija prilikom kojih se elektronički sklopovi zasnovani na rigidnim matematičkim pravilima počinju ponašati organski.
Apstrahiranje elemenata zbilje u službi spoznaje kroz matematičke principe omogućuje racionalizaciju fenomena koji zbog svojeg nepredvidivog svojstva biva mistificiran potičući u promatraču intuitivne zaključke.
Titraji prostora prikazani kroz vibracije linija ulaze u interakciju s elementima koji oblikuju sadržaj Galerije VN u službi spajanja vidljivog i nevidljivog, materijalnog i duhovnog propitujući tako vezu između vremenskih dimenzija sadašnjosti i vječnosti.
Filip Borelli