Fotograf iza fotografa - fotografija
Narcisa Potežica
Mr. sc. Narcisa Potežica rođena je 1947. godine. Diplomirala je književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a magistrirala 1983. godine. Kao profesorica hrvatskog jezika i književnosti prvo radi u školi, potom u đačkom domu. U Knjižnice grada Zagreba dolazi 1977. godine kao bibliotekar i to u Knjižnicu Dubrava, te u Gradsku knjižnicu. Godine 1979. postaje direktorica Knjižnice Vjekoslava Majera u Zapruđu i aktivno sudjeluje u razvoju novozagrebačke knjižnične mreže, koja se sastoji od središnjice Novi Zagreb u Travnom te pet ogranaka. Suosnivačica je Društva prijatelja glagoljice i njegova predsjednica punih šest godina. Kao voditeljica Knjižnica Novog Zagreba marljivo je radila i na organizaciji likovnih izložbi u knjižnicama. I u mirovini aktivno se nastavlja baviti raznovrsnim kulturnim aktivnostima. Objavljuje književne osvrte u časopisima: Novi Omanut, Ha-Kol, Novi uvez i Bašćina. I dalje je aktivna u Društvu prijatelja glagoljice, a u Židovskoj općini Zagreb utemeljila je čitateljski klub. Na prijedlog svojih kolegica izlaže fotografije koje radi s ljubavlju i posebnim osjećajem za svjetlo, sjenu i boju. Članica je Fotokluba Zagreb. Njezine fotografije zaustavljeni su trenuci s mnogobrojnih putovanja, posebno u susretima s morem. Meditativnu atmosferu tih zaustavljenih trenutaka Narcise Potežice osjećamo na svakoj njezinoj fotografiji. Ovo joj je dvadeset i prva samostalna izložba fotografija.
Autorica o izložbi
"Oduvijek je čovjek želio sačuvati viđeno i doživljeno, najčešće crtežom ili pisanom riječju. Ulogu ovog medija je nakon izuma fotoaparata preuzela upravo fotografija, danas gotovo svima dostupna. Postala je simbol želje i potrebe da se zadrži ono prolazno i trenutačno, da se ovjekovječi ona uspomena koje se želimo sjećati. Fotografiramo dijete jer već sutra bit će veće; na grupnim fotografijama želimo ovjekovječiti trenutak tijekom školovanja ili pak neposredno pred rastanak, potom kakvo zajedničko druženje na nekom izletu ili posebnom skupu, a tu su i fotografije s vjenčanja. Sve su one vječna uspomena. Na taj način fotografije nas prate od rođenja - tu su fotografije prvih koraka, rođendanskih torti - pa sve do posljednjeg oproštaja; prate nas od "kolijevke do groba". No vidimo da ljudi svakodnevno svašta slikaju – najčešće nešto neuobičajeno. To su situacije ili događaji samo njima zanimljivi, nešto što žele i trebaju zabilježiti za sutra, za budućnost, da se ne zaboravi. Tako danas sve više postaje uzrečica – što nije uslikano, nije se ni dogodilo.
Moj je pokušaj pratiti današnje, suvremene "fotografe", one koje susrećemo posvuda u svako doba, na različitim mjestima, noću i danju, po kiši ili suncu; sve koji uz pomoć novih medija – najčešće digitanih fotoaparata, ponekad profesionalnih kamera ili mobitela – pokušavaju zaustaviti vrijeme. Najčešće je to prolazni trenutak – nenadan susret ili važna priredba, a ponekad su to i smiješne situacije u kojima "lutajući fotograf i snimatelj" postaje slučajni prolaznik ili posjetitelj na nekom zanimljivom i neuobičajenom događanju. Profesionalni izvjestitelj ili turisti zabilježit će željeni i napokon viđeni objekt pred kojim su se našli, a slikat će i zalazak sunca koji je svaki put drugačiji.
Sve je to nešto najčešće neponovljivo, ponekad samo djelić sekunde, zaustavljen trenutak u vremenu i prostoru. A kako to izgleda i kako je "ispalo" – pogledajte jer dio tih sličica sada je pred vama."
Mr. sc. Narcisa Potežica