Fragmentiranje kvarta
Izlagači: Helena Birin, Lea Ješovnik, Paula Kepe, Vid Pavlić, Mihaela Spiegl, Tonka Sušec, Nika Zdunić
Suradnici: Saša Šimpraga, Jelena Petric
Program realiziran u sklopu projekta Kvartovski objektiv.
Fragmentiranje kvarta, izložba u autorskoj koncepciji Marka Tadića imala je za polazište stručnu šetnju kvartom, tijekom koje su sudionici upoznali specifične prostore i nasljeđe industrije. Šetnja pod vodstvom Saše Šimprage, dugogodišnjeg urbanističkog aktivista, razotkrila je bogati palimpsest črnomerečkog urbanizma - od propalog industrijskog nasljeđa koje je većim dijelom integrirano u bujajuće stambene novogradnje, do zapuštenih prirodnih resursa poput črnomerečkog potoka i jezera, neuređenih šikara i grmlja. Inspirirani tim iskustvom i daljnjim samostalnim istraživanjima, mladi autori su stvorili radove koji propituju sadašnje stanje, otvarajući raspravu o mogućim modelima revitalizacije urbanog pejzaža.
Radovi prikazani na izložbi koriste raznolike medije - od site-specific intervencija do skulptura, fotografija i ready-made predmeta - ali svi dijele zajednički narativ: bilježe specifične vizure Črnomerca, otkrivaju slojeve povijesti i simboliku svakodnevnih prostora, te reflektiraju priče koje su oblikovale identitet kvarta. Izložba je zamišljena kao hibrid arhiva i laboratorija, a postav u prostoru Galerije VN prati proces stvaranja radova, pružajući posjetiteljima uvid u način na koji umjetnici preispituju pojam prostora i identiteta.
Helena Birin u svom radu Očekivanja bavi se potencijalom i zapuštenošću prostora parka Zaprešićka. Riječ park podrazumijeva mjesto harmoničnog suživota čovjeka i prirode, svježine zelenila, no također šetnica i društvenih sadržaja. Zaprešićka naznačuje mogućnosti parka, no bez temeljne harmonije: potencijalni sadržaji za zadržavanje prolaznika nabacani su pored zapuštenog potoka, a šetnica je i dalje tranzitna zona. Birin svojim zamagljenim fotografijama naznačava neostvarene mogućnosti urbanog prostora.
Mihaela Spiegl također se bavi parkom Zaprešićka. Skulptura Object of Permanence, propituje i postojanost i zanemarivanje prirodnih elemenata unutar urbanog kaosa. Koristeći koncept psihologa Jeana Piageta po kojem je skulptura dobila naziv temelji se na tome da objekt postoji čak i kada ga ne vidimo. Smeće iz potoka Črnomerca pretvoreno u umjetnički objekt, simbolizira sve ono što svakodnevno odbacujemo i zaboravljamo, s uvjerenjem da to nestaje iz našeg života, međutim, otkrivanjem tog smeća u zaboravljenim i zapuštenim dijelovima grada, autorica podsjeća na trajnu prisutnost tih predmeta, te potiče svijest o "nevidljivom naslijeđu" naše nebrige za okoliš.
Rad INLAY Nike Zdunić bavi se istim područjem, ali iz malo drukčijeg rakursa. Autorica reagira na planirani projekt nadsvođenja potoka Črnomerca, koji bi doveo do uništavanja zelene infrastrukture. Iako je zatvaranje potoka povučeno iz urbanističkog plana, prostor je i dalje zapušten, s lošim uvjetima i obraslim šetalištem. Umjetnica nastoji istaknuti zanemarivanje tog prostora, ukazujući na potrebu za njegovim očuvanjem, obnovom i uređenjem.
Lea Ješovnik kroz intervenciju Od Zapa do okretišta otkriva urbani identitet kvarta konceptualno objedinjen tehnikom frotaža i preslikavanja oblikovno zanimljivih detalja s njegovih ulica, dajući jedan osobni uvid u estetske zanimljivosti Črnomerca.
Industrijskim nasljeđem bavi se rad Arhiv Margina Paule Kepe koji se sastoji od ready-made predmeta pronađenih u napuštenoj tiskari Grafokarton. Prikupljeni predmeti ukazuju na život radnika, fizički i emocionalni teret rada, te društvene promjene kroz vrijeme. Kroz kritiku propadanja industrije i gubitka radničkih prava, rad propituje kako prošlost može inspirirati drugačiju viziju budućnosti. Tvornice su također tema rada Tonke Sušec. U svom radu autorica analizira simboliku tvorničkih prozora kao mostova između unutrašnjeg industrijskog svijeta i vanjskog društvenog okvira. Prozori tvornica ne predstavljaju samo fizičke granice, već reflektiraju društvene podjele između radnika i upravljačkih struktura. Za radnike, oni simboliziraju čekanje na promjene, dok ih oni koji donose odluke koriste kao sredstvo kontrole i održavanja distance od svakodnevnog života radne klase
I na kraju, Vid Pavlić u radu I WANT TO LIVE IN ČRNOMEREC CITY unosi vlastitu perspektivu osobe na pragu odraslog života suočene s nesmiljenom gentrifikacijom i porastom cijena stanovanja. Za razliku od drugih umjetnika koji su pratili povijesnu nit vodilju vodiča šetnje, Pavliću su za oko zapele novogradnje sa skupim stanovima okružene raznim za hranu specijaliziranim trgovinama i dječjim igralištima. Njegov šator ironičan je osvrt na nedostižnost ideje građanskog života.
Fragmentiranje kvarta nije samo dokumentacija stvarnosti ili serija radova, već konceptualni okvir koji istražuje kompleksnu narav urbanog tkiva kroz umjetničku vizuru. Timski rad ovdje ima ključnu ulogu u oblikovanju narativa izložbe, koji povezuje povijesno-industrijsko naslijeđe, prirodu i suvremeni urbani život. Time se razbija linearna struktura izložbe i otvara prostor za procesualni, fragmentirani doživljaj. Kao autorski čin, izložba postaje prostor za kritički dijalog o načinima na koje doživljavamo, interpretiramo i koristimo javne prostore. Urbani sklop Črnomerca nije samo pozadina, već ključni akter u naraciji izložbe, platforma za kritičko promišljanje o oblikovanju urbanog identiteta i društvenih odnosa. Kroz slojevite pristupe i individualne izraze, radovi nude ne samo refleksiju već i potencijalne scenarije za reimaginaciju tog dijela grada.
Olga Majcen Linn