Geja hipoteza – priručnik za preživljavanje?

Ovogodišnja tema Mjeseca hrvatske knjige – planet Zemlja, dala nam je povoda da skrenemo pozornost na, danas, jednu od najutjecajnijih teorija o ustrojstvu našega planeta. Riječ je o tzv. Geja hipotezi, autora Jamesa Lovelocka (1919). Izložba će pokušati prikazati osnovne crte spomenute teorije te propitati koliko je ona uopće danas relevantna i u kojim okvirima te brojne druge smjerove proučavanja dramatičnih klimatskih promjena kojima svjedočimo gotovo svakodnevno. Izložene knjige i podaci omogućit će zainteresiranima da donesu vlastite zaključke, a pri tome nam može biti od pomoći izbor literature na našem katalogu.
 
Sve tamo od sredine 60-ih godina 20. stoljeća britanski je kemičar i generalno rečeno interdisciplinarni znanstvenik na području prirodnih znanosti, James Lovelock (1919) intenzivno proučavao biokemijsku evoluciju planeta Zemlje. Kao kemičar, sudjelovao je u američkom svemirskom projektu ispitivanja kriterija za utvrđivanje mogućnosti postojanja života na Marsu. Jedini orijentir bila je, naravno, atmosfera Zemlje. Proučavanje atmosfere Marsa, koja gotovo da i ne postoji, dovelo je do zaključka da na Marsu nema uvjeta za razvoj života. Rad na tom projektu bio je okidač koji je Jamesa Lovelocka uputio na cjeloživotno proučavanje biokemijske evolucije planeta Zemlje i u konačnici formuliranje Geja hipoteze.

Iako je ta hipoteza iznesena po prvi put na znanstvenom skupu o podrijetlu života na Zemlji na sveučilištu Princetown, 1968. godine, trebalo je još dosta vremena, kakvih 25-30 godina da ista bude prihvaćena kao legitimna znanstvena hipoteza, o kojoj se u znanstvenim krugovima uopće može raspravljati, slagao se netko s njome ili ne. Danas su, barem neki od elemenata te teorije, pogotovo oni praktični koji se bave empirijskim proučavanjima evolucijske dinamike u Zemljinoj atmosferi, opće mjesto nove discipline koju je na neki način Lovelock svojim istraživanjima potaknuo – geofiziologije planeta Zemlje.
 
Osnovna hipoteza koja je u centru Lovelockove teorije istovremeno je jednostavna i u svojim krajnjim konzekvencama prilično radikalna. Dok se u klasičnoj geoevolucijskoj teoriji pretpostavlja da se biosfera kao sveukupnost života na Zemljinoj površini prilagođavala geosferi, Lovelock tvrdi suprotno. Biosfera je, kao gigantski kompleksni super-organizam, od same pojave života prije 3,5 milijardi godina prilagođavala geosferu, i u tom okviru posebno klimu, potrebama održavanja života. Riječ je, naravno, o sofisticiranom kibernetičkom evolucijskom plesu, interakciji između žive i nežive prirode, koji je, međutim, za posljedicu imao prilično stabilnu i za život pogodnu atmosferu. Navodeći brojne bio-kemijske dokaze za svoje tvrdnje kojima može potkrijepiti svoju teoriju (tzv. model svijeta tratinčica ili „Daisyworld“), Lovelock ide i korak dalje te tvrdi da je planet Zemlja, ogromni ali jedinstveni autoregulativni organizam koji kroz duge evolucijske periode sam vrši prilagodbu atmosfere i klime u cjelini u cilju održavanja tzv. homeostaze, tj. ravnoteže potrebnih uvjeta za održanje života na Zemlji.

Tom super-organizmu Lovelock je, na prijedlog književnika Williama Goldinga, dao ime Geja (u originalu Gaia), prema starogrčkoj boginji Zemlje. Već ta činjenica, personifikacije prirodnog fenomena donijela mu je podijeljene reakcije. Dok su neki dobronamjerni znanstvenici Geju razumijevali više kao slikoviti naziv za kompleksan pojam tog, u biti kompleksnog prirodnog fenomena, mnogi sljedbenici New Agea razvili su shvaćanje da je u pitanju Biće višeg reda te da zaslužuje gotovo religijsku sljedbu. Ta je činjenica Lovelocku donijela pregršt problema u znanstvenim krugovima te se u svakoj prilici morao ograđivati i detaljno objašnjavati svoju poziciju, veoma udaljenu od uloge prvosvećenika nove-stare neopoganske religije. James Lovelock ostao je ono što je od početka bio: nekonvencionalni ali tvrdi znanstvenik koji u svemu poštuje načela suvremenih prirodnih znanosti, svakoj hipotezi traži i nudi dokaze, pa tako i svojoj Geja hipotezi. Razlika, međutim, prema drugim „igračima“ na polju znanosti bila je u njegovoj nekonvencionalnosti i hrabrosti da razmišlja izvan okvira ustaljenih obrazaca.

Lovelockova karijera išla je stabilnim i gotovo utabanim stazama znanstvenog inovatora i enfant terriblea interdisciplinarnog svijeta suvremenih prirodnih znanosti. Ipak, dok je svojim prvim knjigama gledao u daleku prošlost trudeći se izolirati i dokazati osnovne postulate funkcioniranja fenomena Geje, u svojim kasnijim knjigama, posebno zadnjih 10-15 godina, bavi se predviđanjima budućnosti klimatskih promjena na planeti Zemlji.

Knjige: Taj živi planet Geja i Geja: novi pogled na život zemlje djela su na tragu te prve faze njegovog djelovanja dok se od knjige Osveta Geje njegov pogled okreće budućnosti.

I tu, na žalost, za nas stanovnike Zemlje i samim time biosfere Geje nema puno dobrih vijesti. Kao marljivi proučavatelj Zemljine klime, a samim time i klimatskih promjena, Lovelock uočava kardinalne promjene koje se ne mogu tek tako, nekim površnim ad hoc intervencijama popraviti. Prema njegovim, prilično mračnim predviđanjima, čovječanstvu se ne piše dobro, a najgore je to što su procesi postali ireverzibilni i ne mogu se preokrenuti. Koliko je u pravu, pokazat će vrijeme, ali njegovi su prijedlozi zanimljivi jer nisu uvijek na tragu ideologije Zelenih. Primjerice, Lovelock je veliki protivnik vjetroelektrana i svih drugih alternativnih oblika energije a mimo svih očekivanja, veliki je zagovornik nuklearne energije kao jedine koja čovječanstvu može dati dovoljnu količinu energije uz minimalno onečišćenje.

Kako bilo, slagali se s njegovim viđenjem ili ne, James Lovelock ostaje primjer nekonvencionalnog interdisciplinarnog znanstvenika koji je nepokolebljivo slijedio svoj instinkt i uporno i nenametljivo krčio put svojim idejama u strogom svijetu  prirodnih znanosti do razine uvažavanja i relevantnosti, čak i kod svojih protivnika, čime se može pohvaliti mali broj protagonista na suvremenoj  pozornici prirodnih znanosti. To je razlog više da ovom prigodom uzmemo u ruke njegove knjige i upoznamo se s njegovim zanimljivim idejama, kao i s diskusijom koja se u vezi s Geja hipotezom vodi već nekoliko desetljeća a i danas se čini iznimno aktualnom kao i njezin tvorac-James Lovelock.
 
LITERATURA:
Osveta Geje / James Lovelock ; preveo Žarko Vodinelić. - Zagreb : Izvori, 2006. Taj živi planet Geja : biografija naše Zemlje / James Lovelock ; prevela Jasna Jurić. - Zagreb : Izvori, 1999.
Majka zemlja : mit ili znanost / James Lovelock ; [preveo Darko Polšak]. // Treći program Hrvatskog radija 1994, 44, str. [204]-213
Bog i Geja / James Lovelock ; [preveo Darko Polšek]. // Treći program Hrvatskog radija 1994, 44, str. [223]-227