Gildo Bavčević: Može Više! Mora više!"
Rad proizlazi iz propitivanja odnosa tehnološki razvijenog društva i njegovih resursa koji se usprkos pojačanom nadzoru i kontroli rasipa i troši. Nizom performativnih gesti, autor kreira začudne situacije u kojima ljudski lik opremljen zaštitnim odijelom zalijeva bilje izraslo u pukotinama betona urbane infrastrukture. To su zapuštene, nedovršene ili napuštene zgrade, tvornice, bolnice, prostori pod mostovima, pothodnici i slično. Apsurdni posao njege korova i samoniklog bilja što uključuje zalijevanje po kiši i prskanje po magli ponavlja se u kratkim kadrovima protegnutim u loopu do nedovršenosti. Posao je time još apsurdniji, melankolija botaničara intenzivnija, a distopijska situacija utopijska. Vrijeme je inherentno prostoru, jer mu je ono potrebno da ga se sagleda, obiđe, makar pokretom oka. Ako se zaigramo, a ovaj rad nam to dopušta, onda bismo mogli reći da je vrijeme ponavljano u petlji beskonačno tj. ne-vrijeme, a prostor njime određen ne-prostor. Utopija. Akter u zaštitnom odijelu ili kabanici, nadziran dronom ili možda samo praćen, mogao bi biti suradnik u laboratorijskom eksperimentu, dio pandemijskog scenarija, preostali botaničar nekog svijeta koji prolazi, stanovnik Utopije, forenzičar iz budućnosti...
Imperativ iz naziva koji se emitira iz zasebnog izvora ponavljajući se kao mantra neoliberalnog kapitalizma pokazuje ove situacije u krajnjoj ogoljenosti – kao hiperprodukciju rada kojega je smisao izgubljen. No ako posao zalijevanja ipak vidimo kao njegu, brigu za svijet koji nam je preostao, onda ćemo u opetovanim radnjama možebitnog forenzičara umjesto besmisla prepoznati natruhe humanizma, a to je ono što ne smijemo izgubiti. (iz predgovora, Irena Bekić)
Imperativ iz naziva koji se emitira iz zasebnog izvora ponavljajući se kao mantra neoliberalnog kapitalizma pokazuje ove situacije u krajnjoj ogoljenosti – kao hiperprodukciju rada kojega je smisao izgubljen. No ako posao zalijevanja ipak vidimo kao njegu, brigu za svijet koji nam je preostao, onda ćemo u opetovanim radnjama možebitnog forenzičara umjesto besmisla prepoznati natruhe humanizma, a to je ono što ne smijemo izgubiti. (iz predgovora, Irena Bekić)
Snimatelj: Roko Birimiša
Razgovor s autorom – od 17 sati
Otvorenje izložbe – 19 sati
Razgovor i otvorenje održat će se ispred Galerije uz propisane mjere.
Otvorenje izložbe – 19 sati
Razgovor i otvorenje održat će se ispred Galerije uz propisane mjere.
Gildo Bavčević (Split, 1979) je multimedijalni umjetnik koji djeluje na polju društveno angažirane umjetnosti u mediju performansa, video instalacije, filma, video umjetnosti, zvuka i muzike. Diplomirao je MA filma i medijske umjetnosti na Umjetničkoj akademiji u Splitu (2013), gdje je ubrzo stekao zvanje asistenta, te potom upisao postdiplomski studij novih medija na Fakultetu likovnih umjetnosti u Beogradu (2018). Aktivno sudjeluje na brojnim grupnim izložbama i festivalima u zemlji i inozemstvu, te je dobitnik više nagrada i priznanja. Član je Hrvatske udruge samostalnih umjetnika i Hrvatske udruge likovnih umjetnika-Split.
Program podržava Ministarstvo kulture i medija RH i Gradski ured za kulturu Grada Zagreba