Glazba kao domovina

Čudesan zvuk tog profinjenoga, krhkoga i istodobno snažnog i moćnog instrumenta sa četiri žice od samih je početaka pa do dan-danas oduševljavao poklonike glazbe širom svijeta. Iako dimenzijama najmanja od svih gudačkih instrumenata, violina proizvodi najviše tonove i nudi velike mugućnosti.
No naučiti svirati violinu nije nimalo lak zadatak i zahtijeva godine i godine upornog i svakodnevnog vježbanja. Stoga je paralelno pohađanje dviju škola pravi izazov i za dijete i za roditelje i zahtijeva puno truda, rada, odricanja i muke... Borba je to s "cviljenjem" i "škripanjem" tijekom vježbanja, s ovladavanjem načina držanja instrumenta i istovremeno s koordinacijom pokreta ruku, koje izvode u potpunosti različite radnje, s usklađivanjem satnica dviju škola, borba s nemalim brojem školskih obaveza koje valja na vrijeme ispuniti... No plodovi ustrajnog rada, oni slatki i dobri, dođu kad-tad. Glazba oplemenjuje one koji je sviraju i otvara spektre različitih divnih mogućnosti, bez obzira je li riječ o hobiju ili o profesiji.
Marija Špoljarić učenica je 6. razreda redovne osnovne škole i 5. razreda Glazbene škole Vatroslav Lisinski. Violinu je zavoljela još u vrtiću, a njezino umijeće prenošenja osjećaja i raspoloženja kroz glazbu itekako plijeni pozornost. Pred violinisticom Marijom Špoljarić sigurno su brojni glazbeni uspjesi jer joj je glazba bliska i draga kao domovina.
I za kraj spomenimo riječi Alberta Einsteina, vjerojatno najpoznatijeg znanstvenika u povijesti, koji je i sam svirao violinu: "Stol, stolica, zdjela s voćem i violina, što čovjeku još treba da bude sretan!?“