Rijetko je danas naići na dušu koja živi život u stihovima  - nekom božjom providnošću zaštićena od vanjskih zlih izazova i sklonjena kao školjka od neizvjesnost potjecaja života. Gordana Huzek, članica Udruge za promicanje inkluzije, nije profesionalna pjesnikinja, ali poeziju piše kao terapiju, dajući srcu potpunu slobodu da sebe iznese na papir. Njezinu poeziju stoga treba doživljavati ljudski, a ne stručno, temeljiti je na iskrenom doživljaju, a ne na analizi. Gordana Huzek se ne opterećuje skladanjem riječi, pjesničkih slika niti nizanjem ukrasa, nego samo propušta u sebe dobre misli i "ispušta" ih na bjelinu svoga papira koji nije zamrljan nikakvim crnim slutnjama.....  Pjesnikinja svoje vedre pjesme ne prinosi ambiciozno na "oltar poezije", nego ih zatajno pridonosi na "oltar ljudskosti". A to je veoma važno. Jer, dok je "oltar poezije" prepun pjesama i autora, "oltar ljudskosti", na žalost, još uvijek stoji ......poluprazan.  Lada Žigo

Gosti: Gordana Huzek, Lada Žigo, Valerija Jelčić, Iva Čulo