Gomila zvuka – izložba koja u ritmu čitanja progovara o društvenom kontekstu glazbe

Jeste li se kad zapitali zašto tonovi gajdi nečijem uhu zvuče kao glazba, a opet nečijem drugom kao nesnosna buka? Jeste li kad razmišljali o glazbi kao o vrsti komunikacije kojom se prenosi informacija na razini apstraktne emocije te je različitim slušačima prepušteno da ju doživljavaju i interpretiraju na različite načine u skladu s kulturnom tradicijom kojoj sami pripadaju? Koja je uloga glazbe u nekom društvu pitanje je čiji odgovor obuhvaća čitavi niz tema od onih koje se odnose na određivanje pojedinačnih i grupnih identiteta u nekom društvu, kohezije unutar neke grupe i njezina samoodređenja do onih koje se odnose na borbu za samoodržanjem određene manjinske skupine, aktivizma za ljudska prava i slobode te na izražavanje društvene i političke kritike.   
 
Tako primjerice škotsko okupljanje obilježava zvuk sjevernoškotskih gajdi i gusala, a portugalsko zvukovi fada dok primjerice tradicionalne pjesme australijskih Aboridžina imaju i zakonsku funkciju kao svjedočanstvo prilikom traženja vlasništva nad zemljom od strane starosjedilaca. Tijekom 1950-ih i 60-ih godina u Sjedinjenim Američkim Državama glazba J. Baez i P. Seegera imala je snažan utjecaj u mirovnim pokretima te borbi za građanska i ljudska prava. 
 
Danas, kako to navode sociolozi Krnić i Perasović, glazba velikom broju mladih predstavlja sastavni element svakodnevice pomoću kojeg „uz vanjski izgled, ponašanje, sleng i širi sklop vrijednosti posreduju svoj životni stil.“ Stoga se možemo složiti s njima da „glazba čini zvučni okvir za različite oblike društvenih interakcija.“ (2013:239)
 
Gomila zvuka i onoga koji to nije, preplavljuje naše izloge kroz metaforičko gomilanje različiti glazbenih instrumenata i literature o glazbi koja kroz ritam riječi progovara o ljepoti i društvenosti glazbe.
 
 
Izvori:
1. Haviland, William A. Kulturna antropologija. Jastrebarsko : Naklada Slap, 2004.
2. Krnić, Rašeljka; Perasović, Benjamin. Sociologija i party scena. Zagreb : Naklada Ljevak, 2013.