Goran Jeličić: Animalistika

Od samih početaka umjetnosti ljudska je ruka životinjskom liku pridavala različita simbolička značenja. U sferi animalizma čovjek je propitivao svoj duhovni i materijalni položaj, pri čemu je u određenoj figuri raspoznavao elemente vlastite egzistencije. U kasnijim razdobljima - s detaljnijim uvidom u povijesne okolnosti i biografske crtice bestijar umjetnika otkrivao je složeniju sliku stvarnosti, a s njom i dublja unutarnja previranja. Načini prikazivanja pojedinih vrsta ukazivali su na likovni senzibilitet autora te na njegov odnos prema sebi i svijetu koji ga okružuje.
Formirana u seoskom ozračju Dalmatinske zagore animalistika Gorana Jeličića počiva na tradicijama francuskog i hrvatskog kroki crteža druge polovine 19. i prve polovine 20. stoljeća. U postupnim i periodičnim prodorima modernizma skiciranje živih modela u pokretu nametnulo se kao samostalno i trajno likovno ostvarenje. Sažete i studiozne crtačke radnje, kakve dominiraju i Jeličićevim opusom, iskazivale su tehničko umijeće autora te njegovo osobno nutarnje viđenje. Od Camillea Pissarroa i Edgara Degasa do Alberta Marqueta i Branislava Deškovića, pripitomljena životinja u različitim je područjima umjetnosti bila oličenje iskonske vezanosti čovjeka i prirode.
Izloženi crtački angažmani, stasali upravo na takvom likovnom naslijeđu, iskazuju stoga nedvosmislenu privrženost svakom životinjskom motivu. Bilo da je riječ o konju, kravi, kozi ili psu Jeličićevo krokiranje obilježeno je predanom razgradnjom pokreta, minimalnim brojem naknadnih intervencija te spontanim zalaskom u detalje. Prepuštajući se emocionalnom i kreativnom zanosu, u naizgled ograničavajućem figurativnom okviru autor se vješto poigrava tehničkim aspektima slike. Neovisno radi li se o sažetijim ili složenije zadanim prikazima, ritam tuša na papiru odaje neusiljenost i lakoću. Likovna forma na primjeren se način stapa s karakterom životinje, dok naslikani motivi svjedoče jedinstvenom autorskom senzibilitetu.
Usprkos snažnoj oslonjenosti na modernističke trendove u europskoj i hrvatskoj umjetnosti Jeličićevi crteži nose bitno i autentično razlikovno obilježje. Načinom izražavanja oni, naime, otkrivaju dublje - osobne i zavičajne specifičnosti. U kontekstu života u Dalmatinskoj zagori crtanje životinja nadilazi klasične slikarske obrasce, vezujući se primarno uz suvremeni problem otuđenja čovjeka. U poticajnom stvaralačkom okruženju modernošću prožeta kroki animalistika prerasta u simbol umjetničke čežnje i slobode.

GORAN JELIČIĆ rođen je 1986. u Splitu. Završio je fotografski odjel Škole likovnih umjetnosti u Splitu. Na Umjetničkoj akademiji u Splitu diplomirao je Likovnu kulturu i likovnu umjetnost 2012. u klasi profesora Matea Perasovića. Studijski boravio u Veneciji. U području fotografije i dizajna ostvario mnogobrojna priznanja na razini države. Usporedo sa slikarskom djelatnošću, radi i kao profesor Likovne kulture. Do sada je realizirao dvadeset samostalnih likovnih projekata. Autor je nekoliko radova u javnom prostoru. Koautor je udžbenika za likovnu kulturu „Likovna avantura 5“ (nastao u sklopu projekta „Škola za život: eksperimentalna provedba kurikularne reforme“) i metodičkog priručnika za nastavu likovne kulture od 5. do 8. razreda osnovne škole, u izdanju nakladničke kuće Alfa. Bavi se slikarstvom, crtežom, grafikom, fotografijom i mozaikom. Član je HULU-a. Živi i stvara u Biogradu na Moru.


 Program se sufinancira sredstvima Grada Zagreba.