Gutaljinščik

Autor originalno pristupa temi: prikazati logiku najkrvavije diktature - čiji je cilj bila uspostava slobodnoga društva ravnopravnih ljudi - sažetu u obrascu „cilj posvećuje sredstva“. Literarni primjer Macbetha i povijesni primjer Staljina pokazuju metodologiju postupanja i oblike u kojima se pokazuje ostvarenje cilja. Iskustvo pak Borisa Pasternaka (kao onoga koji poznaje Macbetha i doživljava Staljina) te drugih njemu bliskih književnika pokazuje svu apsurdnost nastale situacija koja se perpetuira.

Knjiga se s pravom može shvatiti kao filozofijski promišljena i bogato dokumentirana povijest Staljinove diktature. Osim opisa događaja i navođenja političkih motiva i ciljeva diktature dr. Ozren Žunec u osmom i desetom poglavlju uvjerljivo i argumentirano otkriva filozofijske kao i skrivene (jer neosvještene) pseudo-teologijske motive diktature; Staljin je naime nekoliko godina studirao pravoslavnu teologiju kao svećenički kandidat u Tbilisiju; to su dosadašnje publikacije o Staljinu i njegovoj epohi tek ovlašno spominjale, ali bez povezivanja s načelima koja su vodila staljinsku diktaturu.

Naslov knjige zapravo je jedan od posprdnih Staljinovih nadimaka, a riječ imenuje uličnog čistača cipela koji ih je po čišćenju premazivao vazelinskom smjesom (ruski: gutaljin). Staljin je jednom zgodom Trockom kazao da je spreman biti 'gutaljinščik' ako to od njega Komunistička partija bude zatražila.

Djelo je namijenjeno svima koji su zainteresirani za misaono produbljeno razumijevanje diktature kao jednoga od glavnih povijesnih fenomena XX. stoljeća: filozofi, politolozi ali i teolozi posegnut će za njim, a povjesničarima ono otkriva jednu bitnu i vrlo uvjerljivu mogućnost interpretacije povijesnih činjenica - njih treba ne samo istraživati i poznavati, nego i kroz interpretaciju povijesno razumjeti. Golema proučena historijska ali i flozofijska literatura govore o svestranoj obaviještenosti autora, a tekst knjige o njegovoj snazi sinteze i misaonoga pronicanja u povijesnu zbilju i narav diktature.

Djelo se čita takoreći u jednom dahu jer su misao i jezik jasni i jer autor poštuje razliku između prikaza stanja stvari (npr. u politici, u ratu…), otkrivanja skrivenih motiva, ideološkog prikrivanja i interpretiranja onoga što je iznijeto na vidjelo. Pritom on navodi relevantne autore i njihove poglede i tumačenja istoga stanja stvari (npr. Staljinovih postupaka) prije negoli utemeljeno iznese svoj vidik i sud. / www.hsn.hr