Haiku i Hrvatska

Znatniji prodor haikua na Zapad dogodio se nakon Drugog svjetskog rata, i to posredstvom „okupacijskog“, engleskog jezika, koji je i danas lingua franca međunarodnoga haiku stvaralaštva. Danas se originalni haiku piše i stvara u preko pedeset zemalja i pripadajućih jezika širom svijeta. Ono što je manje poznato jest činjenica da je hrvatsko haiku stvaralaštvo izuzetno plodno i u međunarodnim krugovima nagrađivano i cijenjeno. Tu činjenicu u velikoj mjeri možemo zahvaliti neumornom i plodnom pjesničkom i kulturalnom djelovanju našeg najpoznatijeg japanologa Vladimira Devidea (1925 – 2010). U počast njegovom djelu međunarodna IAFOR nagrada za najbolji haiku napisan na engleskom jeziku nosi naziv The IAFOR Vladimir Devide Haiku Award.

Već na prvi pogled, svakom je marnom štiocu jasno da je haiku, blago rečeno, neobična pjesnička forma. U samo tri, naizgled štura retka (od 5-7-5 stihova) ogoljuje se sama suština prirode, ljudskog duha uronjenog u prirodu, mogli bismo reći, suština bitka samoga. Kako je to moguće, tim se fundamentalnim pitanjem, još tamo od prvih prijevoda Matsua Basha na engleski, bave prave male specijalne postrojbe književnih i kulturalnih specijalaca širom svijeta. To nije neobično, jer da bismo proniknuli u mističnu ontologiju ustrojstva, pogotovo klasičnog japanskog haikua, potrebno je biti stručnjakom, ne samo za književnost uopće nego i za cjelokupnu japansku kulturnu povijest i sadašnjost, uz izvrsno poznavanje japanskog jezika.

Hrvatska je u toj stvari imala sreću jer je u njenom okrilju živio i stvarao jedan od najboljih zapadnih poznavatelja izvorne japanske kulture i umjetnosti – Vladimir Devide (1925 – 2010). Ovaj svestrani čovjek, matematičar, logičar, japanolog i haiku pjesnik, posredovao nam je svojim plodnim radom najvažnije informacije, kako o cjelokupnoj klasičnoj japanskoj kulturi, tako i onome najvažnijem za tu kulturu : japanskome haiku pjesništvu te japanskome zen-budizmu (kojega kratko nazivamo zen).

 svoje dvije krucijalne knjige na tom planu : Japanska haiku poezija (1970) i Zen – ideje, umjetnost, tekstovi (1989), Vladimir je Devide prezentirao sve najbolje što o toj temi Zapadnjak uopće može znati i pojmiti. Te su knjige krucijalno utjecale na prisniji odnos hrvatske kulture i jezika s tom mističnom pjesničkom formom te sukladno tomu i njezinom značajnijom pjesničkom produkcijom na hrvatskom jeziku, od 70-ih godina prošloga stoljeća (iako pokušaja ime i ranije) sve do danas. Sve je to potaknulo našeg istaknutog pjesnika i diplomata Dragu Štambuka da neposredno nakon smrti Vladimira Devidea 2010.g., a u okrilju IAFOR-a (The International Academic Forum) potakne osnivanje međunarodne nagrade za najbolju haiku pjesmu napisanu na engleskom jeziku, što je i jedina međunarodna nagrada koja nosi ime nekog hrvatskog autora. Od tada se svake godine u travnju dodjeljuje ta vrijedna međunarodna nagrada. Prošle je (2015) godine pobjednik bio hrvatski haiku pjesnik Boris Nazansky dok je ovogodišnji laureat američka pjesnikinja Suraja Roychowdhury. Više o haiku poeziji možemo saznati i preko našeg kataloga.