Herbarij snova

Vesna Špoljar rođena je 1955. godine u Slavonskom Brodu, školovala se u Zagrebu. Završila je jezičnu gimnaziju, a zatim Filozofski fakultet i stekla zvanje profesora engleskog i hrvatskog jezika. U svojoj bogatoj profesorskoj karijeri u jednoj poznatoj školi za strane jezike vjeruje kako je dotakla živote mnogih ljudi, a njena predanost poslu vratila joj se kroz mnoga lijepa poznanstva. Već u djetinjstvu pokazivala je sklonost prema fotografiji. Fotografirala je često sretne prizore tinejdžerskih druženja i putovanja, a kasnije većinom svoju djecu.
Stvaralački duh doveo ju je 2007. godine u Fotoklub Zagreb gdje je mnogo naučila i krenula putem kreativne fotografije. Od tada su njene fotografije većinom namijenjene klupskim i međuklupskim izložbama i natječajima fotografije u Hrvatskoj i u svijetu. Ubrzo upoznaje mnoge ljude iz fotografskih krugova, te se učlanjuje i u CroArt foto klub i Udrugu Fotogard. Smatrajući fotografiju lijepom poveznicom među ljudima, aktivno sudjeluje u radu i izlagačkoj djelatnosti spomenutih klubova.
Sudionica je preko 150 skupnih izložbi u Hrvatskoj i u svijetu. Dobitnica je mnogih nagrada i priznanja. Među najdražima ističe priznanja s izložbi održanih u Zagrebu i to prvo mjesto s izložbe Cest is d best 2012. godine, treće mjesto s međunarodne izložbe Dr. Organ vida 2011. godine i prvo mjesto s klupske izložbe Fotokluba Zagreb, Zagreb i Zagrepčani 2014. godine. Posebno joj je značajna FIAP-ova zlatna medalja za minijaturu s izložbe održane 2014. godine u Kranju u Sloveniji, te dvije pohvale za minijaturu iz 2014. godine s izložbe održane u Fotoklubu Graz u Austriji. Kao članica Fotokluba Zagreb već je četvrtu godinu uključena u godišnju izložbu najnagrađivanijih autora spomenutoga kluba. Radovi joj se objavljuju u tisku i raznim publikacijama.
Osim ljubavi prema fotografiranju, valja spomenuti i Vesnin društveni i organizacijski angažman. Presudna je tu bila uloga Udruge Fijaker, gdje joj je ukazano povjerenje, te počinje organizirati izložbe naših poznatih fotografa. Uskoro postaje umjetnička voditeljica spomenute udruge. Autorica je koncepta skupnih izložbi Maske i Zagrebačkim ulicama, a 2011. godine osmislila je i organizirala Salon minijature i humanitarnu prodaju fotografija. Minijatura je prošle zime obilježila već svoju petu godišnjicu, a predstavlja se svake godine oko Božića u Caffe baru LP, kultnom mjestu, sastajalištu zagrebačkih fotografa, a sve u organizaciji Udruge Fijaker.
 
Samostalne izložbe:
2016. – “Tajne”, Narodna čitaonica i knjižnica “Novi Vinodolski”,
2015. – “Tajne”, Galerija Badrov, Zagreb,
2013. – “Ruke”, Likum, Ulična galerija Galerije Ulrich, Zagreb,
2012. – “Zagreb na fotopotenciju”, Izložbeni prostor LP, Udruga Fijaker, Zagreb,
2012. – “Zagreb na fotopotenciju”, prošireni postav, Narodna čitaonica i knjižnica “Novi Vinodolski”,
2012. – “Zagreb na fotopotenciju”, izložbeni prostor Croatia Lloyda, Zagreb,
2012. – “La Vue | Pogled”, Fotoklub Lauris, Provansa, Francuska,
2011. – “Moj izbor”, Izložbeni prostor LP, Udruga Fijaker, Zagreb.
 
O izložbi:
Onirička slikovnost fotografije pomaknute ili odgođene ekspozicije u Herbariju snova Vesne Špoljar omogućuje da prisustvujemo upečatljivom susretu nebeskih boja i svjetlosti, inače rezerviranim samo za snove u bljeskovima noći. Gotovo školski, jedna se tema s mnogo detalja prelijeva preko teksture ili forme one druge, pri čemu se zatečena i doživljena senzibilnost u miru harmonije očituje, kako u svakoj pojedinačnoj slici, tako i u njihovoj cjelini.
Mehaničke zakonitosti svjetlosti omogućile su da se prozračna tekstura i figura izraze i pretope gotovo u pastelu, što dodaje preneseni sneni smiraj u kojem svaki pokret sadrži nijanse koje ga utišavaju.
Pokrov ruža i svijetlo, nago tijelo lutke uspravljene ili položene u tom cvjetnom odru simbolički upućuju na preokupaciju drugoga života prilikom padanja u san. Tada nepokretno tijelo postaje, kako se želi, gotovo onostrana svjetlost pomirena u snu s pupoljcima cvijeća kao neposrednim predmetima života. Odlazak i povratak, nada i težnja ka snu koji ne prestaje jutrom kako bi nagradio svježinom potrebnom da se ne nestane bez razloga u prazninama, ključna je poruka  cijelog ciklusa. Svaka fotografija uz to nastoji pokazati i  ono oku možda nepostojeće ali ipak prisutno, duboku nježnost, inače negdje drugdje smještenu, koja sada, ovako estetski dorađeno, postaje vidljiva  putem fotografskog prikaza fenomena sna.