Hoćemo li sutra u kino
VBZ
(Zemun, 1951.) na zagrebačkom Filozofskom fakultetu diplomirao je komparativnu književnost i jugoslavistiku. Osamdesetih je uređivao kulturnu rubriku u zagrebačkom
Oku. Borivoj Radaković jedna je od značajnijih figura hrvatske suvremene književnosti, bez koje bi ona vjerojatno i izgledala ponešto drukčije. Od svoga prvog romana
Sjaj epohe stalno uspješno pomiče i tematske i jezične granice unutar hrvatske književnosti. Početkom 90-ih, u vremenu koje je ubrzo postalo nesklono književnosti,(1) predstavio se kao autor bitno određen
rock and roll kulturom s velikom sklonošću prema literarnim eksperimentima, pa čak možemo reći, i rubnim područjima tekstualnosti. Na samome kraju 20. stoljeća pak, kao supokretač FAK-a, bio je jedan od »krivaca« za vraćanje uvijek potrebne živosti u književna zbivanja, kao i za postanak knjige temom »vrijednom« medijske pažnje. Ima svojevrsnu posredničku ulogu upoznavanju hrvatske kulture s britanskom suvremenom književnošću, kao i obratno. Nju je imao, a i dalje ju ima, zahvaljujući svojem prevoditeljskom radu i brojnim poznanstvima s engleskim piscima. Objavio je djela: roman
Sjaj epohe (Mladost, Zagreb, 1990.), zbirke novela
Ne, to nisam ja (prvo izdanje 1993., Azur, Zagreb; drugo prošireno 1999., Celeber, Zagreb) i
Porno (vlastita naklada, 2002., Zagreb), knjigu drama
Plavi grad (Hena com, Zagreb, 2002.) u koju su uvršteni kazališni hitovi
Dobro došli u plavi pakao (Kerempuh, 1994.),
Miss nebodera za miss svijeta (Kerempuh, 1998.) i
Kaj sad? (Kerempuh, 2002.; Beogradsko dramsko pozorište, 2003.) te izbor iz vlastite proze Jako (Rende, Beograd, 2003.). Priredio je izbor iz lezbijske poezije
Dvije (Perun, Zagreb, 1992.). Prevodi, među ostalim, djela H. Kureishija, W. Burroughsa, B. Gifforda. ... 2015. objavio je roman
Što će biti s nama, a najnovijim svojim romanom
Hoćemo li sutra u kino (VBZ, 2018).
„Ljubavni trokut, ljubomora, fluidni spolni i društveni identiteti, seksualni tabui, društvene frustracije, načini na koje se grade i urušavaju naši intimni svjetovi – sve su to teme u koje duboko zasijeca ovaj obimom mali, ali transgresivan i u kontekstu hrvatske književnosti važan roman, kako u osvrtu na Radakovićevu novu knjigu ističe pisac Zoran Ferić”.
Jagna Pogačnik (Zagreb, 1969.) diplomirala je kroatistiku i južnoslavenske filologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 2000. g. djeluje kao samostalna književna kritičarka i nagrađivana prevoditeljica. Napisala je više od desetaka predgovora i pogovora za knjige suvremenih hrvatskih prozaika. Od 2000. godine redovito piše kritike, prati domaću proznu produkciju, te jedna od osnivačica i članica žirija Nagrade «Jutarnjeg lista» za domaću prozu. Kritički tekstovi prevođeni su joj na slovenski, njemački i francuski jezik. Objavila je
Prodavaonica tajni, izbor iz hrvatske fantastične proze, Znanje, Zagreb, 2001.
Backstage,
Izabrane književne kritike,
Pop&Pop, Zagreb, 2002.
Pssst! Knjige govore, (s Milovanom Tatarinom suautorica čitanke za 5. razred osnovne škole), Profil, Zagreb 2003. Objavila je
Seks&grad, izbor iz nove hrvatske proze , Matica hrvatska, Osijek,
Proza poslije FAK-a, Profil, Zagreb 2007.,
Tko govori, tko piše (antologija suvremene hrvatske proze), Zagrebačka slavistička škola, Zagreb 2008.,
Kombajn na književnom polju, HDP i Jesenski&Turk, Zagreb, 2012. Sa slovenskoga jezika prevela je stotinjak književnih i stručnih tekstova objavljenih u periodici, desetak radio drama, te petnaest knjiga suvremenih slovenskih prozaika. Za prevođenje je 2000. godine nagrađena međunarodnom nagradom «Kulturkontakta» iz Beča.
Svojim tjednim prikazima novih knjiga i prijedlozima za čitanje na HRT-u, ima velik i značajan utjecaj na čitanje u nas.
Projekt sufinancira Grad Zagreb
