Hoću valjenke!
Od kada je počela zima, stalno se čuju komentari kako je sve sivo, kako se vlaga posvuda uvlači, kako su nekada zime bile snježne, a danas maglovite, olovne i tužne.
No, može li ijedno godišnje doba biti tužno? Ne može! Svako je lijepo i radosno na svoj način i svako ima svoj duboki smisao. Ni u jedno godišnje doba kao zimi, pa bila i bez snijega, čovjek nije svjestan vrijednosti topline vlastitog doma i ni jedno godišnje doba ne opominje čovjeka, kao što to čini zima, da je dio prirode, da ovisi o njoj i da je dužan pomoći bićima u svojemu okruženju. Zato mnogi hrane ptičice, nose sijeno u planine, daju prilog više za rad pučke kuhinje...
Ni ove godine nema snijega. Zato se mnogi pitaju gdje je nestala zima. Govore kako ovo nije hrvatska zima, nego nečija tuđa, koja je, izgubljena, zalutala u naše krajeve. Ljudi se pitaju odakle li je samo stigla.
Odgojiteljica savjetnica i dramska pedagoginja Božica Knežević i odgojiteljica Dijana Horvat iz DV Grigora Viteza pričale su djeci priču o zimi, snježnoj i hladnoj, razigranoj i prštavoj od snijega koji je vrcao ispod sanjki na kojima su se, s ushićenim osmijehom na usnama, sanjkala djeca, o zimi koja je svaki park i svaki krov zabijelila, okitila ogoljelo granje i smijala se radosno zajedno s brojnim snjegovićima.
Djeca su poželjela takvu, baš takvu zimu. Stoga su Božica i Dijana prionule na zajednički rad s djecom. Najprije su razvrstali papirnate rolice, ostatke spužvi, ukrasni papir preostao od nedavnog umatanja darova za blagdane. Potom su započeli maštati i raditi. Rezultat je zima prepuna snijega, bijeloga, prštavoga, iskričavoga... Svaki krov prekriven je debelim slojem u čvrsti zagrljaj združenih pahuljica. Mnoge od njih lepršaju. Čini se kao da nikada neće prestati padati. Snijeg poziva na igru, na grudanje, na sanjkanje, na skijanje, na anđele u snijegu... Stoga, zaželite li se snijega, zavirite u izloge knjižnice. Tamo vas čeka pravi zimski ugođaj, toliko stvaran da ćete pomisliti da ste zalutali u sibirsku zimu i istog trena poželjeti obuti valjenke – najtopliju zimsku obuću, te navući varžeke (rukavice) i ušanku (krznena kapa sa zaštitom za uši).
Događanje je organizirano u sklopu projekta Zelena knjižnica.