Hodaj sa mnom

Europski tjedan mobilnosti pod temom „Sigurno i zdravo uz održivu mobilnost“ i glavnim sloganom „Krećimo se održivo! Ostanimo zdravi!“ odlučili smo proslaviti u suradnji s Hrvatskim Savezom Hodanja i manifestacijom Hrvatski festival hodanja čije je geslo bilo „Hodaj sa mnom”.
 
Hrvatski festival hodanja, treći po redu, organizirao je Hrvatski Savez Hodanja Turističke Zajednice Ličko-senjske županije i Lika travel d.o.o. 4. i 5. rujna u Gospiću i Otočcu. Sudionici su mogli odabrati staze od 10+, 20+ ili 30+ kilometara: točna duljina je od 31-35 km, od 21-24 km i od 11-14 km. Zbog epidemioloških razloga, svaka skupina je s vodičem kretala u drugo vrijeme. Staze su dobro označene, tako da ste mogli odabrati i solo dionicu. Rute pod nazivom Tesla, koje kreću iz Gospića, iznova su trasirane, i preorijentirane više na kretanje prirodom, a manje asfaltom. Staze oko Otočca, nazvane Gacka nisu mijenjane, premda je njihova promjena najavljena za iduću godinu. Svakih pet kilometara, osigurana je okrepa. Kako bi se na putu osjećali sigurno, za sve se pobrinuli vodiči iz planinarskih društava Željezničar iz Gospića i Gromovača iz Otočca, Crveni križ, Hitna pomoć i HGSS. Budući da dionice nisu zahtjevne, namijenjene su svim uzrastima, tako da uživanje u čistom zraku, pitomom krajoliku i zelenilu može biti pravi obiteljski doživljaj. Kotizacije su bile do 140 kuna. Na svakoj stazi moglo se prijaviti najviše stotinu hodača. Prvi festival brojio je petstotinjak, a drugi 1.200 pješaka.
 
Zbog pandemije korone, festival prošle godine nije održan, a u Hrvatskom Savezu Hodanja kažu kako nije prošla kandidatura za člana International Marching League – IML (Međunarodni savez hodanja), budući da su otkazane sve manifestacije te vrste svugdje u Europi. Inače, međunarodni savez okuplja dvadeset i sedam država i tridesetak gradova. No, iznenađenje je bilo nedavno kada je Festival postao kandidat za punopravnog člana IML-a. Kako bi na ličkim pješačkim trasama bilo sve po europskim standardima, ove godine su tijek nadzirali službeni ocjenjivači, gosti iz Francuske.
 
U djelu Filozofija hodanja Frédéric Gros smatra da hodanje nije sport i da ta aktivnost daje osjećaj privremeno odložene slobode, čak i ako je riječ o kratkoj šetnji¹ „Mi smo, dakle, samo dvonožna životinja koja se kreće, samo čista sila usred visokog drveća, krik. Jer, hodajući, često ispustimo krik kako bismo potvrdili prisutnost svoje iznova otkrivene animalnosti. Nema sumnje, u toj velikoj slobodi koju je slavila beat generacija Ginsberga ili Burroughsa, u toj rasplamsaloj energiji koja je trebala potresti naše živote i uništiti sve putokaze poslušnika, hodanje brdima bio je jedan od načina – drugi su uključivali droge i alkohol, pijanke i orgije – kojima se pokušavalo dosegnuti nevinost.
      No, ta je sloboda nagovijestila jedan san: hodanje kao izraz odbijanja trule, zagađene, otuđene, bijedne civilizacije.
 
       Čitao sam Whitmana, i znate li što govori? Ustajte robovi, neka strani tirani dršću. Eto kako se po njemu treba ponašati trubadur, ludi trubadur nadahnut zenom, na starim pustinjskim putevima. On misli kako svijet trebamo zamišljati kao smjesu susreta lutalica koji s torbom na leđima idu prema naprijed, božanskih klošara koji odbijaju obavezu konzumiranja svega  što je proizvedeno, odnosno raditi kako bi mogli konzumiratio i kupovati sve te nepotrebne metalne stvari: frižidere, televizore, automobile, i sve vrste nepotrebnog smeća (...). Tisuće, milijuni mladih Amerikanaca natrpaju svoj ruksak i kreću na put...' ²
 
„Gdje osjećam, tu ja jesam”, misli Immanuel Kant, a da biste se osjećali dobro u svome tijelu - šećite se.

Uz ovu izložbu pripremili smo vam zabavni edukativni kviz „Brži od tramvaja”. No, da biste kviz riješili uspješno, i vidjeli tko je brži, zavirite u naš knjižni izbor o toj temi i dajte svoj prinos održivoj urbanoj mobilnosti – hodajte!