Hrvatske pjesničke prakse 2000. - 2010.

Šalatova knjiga iscrtava sustavan, iscrpan i teorijski domišljen zemljovid tekstova, pjesnika, stilova i lirskih trendova u tom desetljeću. Analitički diskurz Davora Šalata umješno združuje postupke, metode i koncepte književne kritike, stilistike, sociologije i filozofije književnosti. Upravo na takvom „poliperspektivnom“ diskurzu temelji se slojevit i pouzdan hermeneutički prikaz hrvatskoga pjesništva u prvom desetljeću 21. stoljeća. Šalatovo izlaganje teme varira između načelnih, fino odmjerenih, promišljanja o književnom i kulturnom kontekstu i književnom životu s jedne te prikladnih i lucidnih čitanja pomno odabranih tekstova-primjera iz tematiziranih opusa s druge strane. Suvereno se krećući između pojedinosti i globalnoga obilježja, pojedinačne figure i poetičke ili retoričke konstante, združujući postupke i uvide tekstualne analize, stilističke kritike i filozofijsko-sociološke problematizacije literature, autor je izgradio kompleksni hermeneutički aparat pomoću kojega je prikladno uočavao i tumačio poetičke pomake, retoričke, stilske i spoznajne mijene u opusima desetoro suvremenih pjesnika. Knjiga obogaćuje hrvatsku znanost o književnosti i interpretaciju biranih pjesničkih diskurza profinjenim stilističkim čitanjima i teorijski utemeljenim uvidima. Krešimir Bagić