Hrvatski otoci - otok Kaprije

Ovogodišnja izložba u projektu Hrvatski otoci posvećena je Kapriju (u lokalnim govorima sr. r. jd.) ili Kaprijama (u standardnom jeziku ž. r. mn.)
Otok Kaprije smješten je na središnjem dijelu šibenskog arhipelaga, oko 15 km jugozapadno od Šibenika, površine  7,11 km2 i ukupne duljine obale 25,211 km kojoj je indeks razvedenosti 2,56. Jedino naselje na otoku također se naziva Kaprije, a okružuju ga brežuljci od kojih je najviši Velika glavica (129 m).  Od susjednih otoka ga dijele morski prolazi i kanali, kao i akvatorij Murterskog mora. Sjeveroistočnije se nalaze Prvić, Tijat i Zmajan (Orut) s manjim otočićima, od kojih je dijeli Kaprijski kanal, a jugozapadnije je smješten otok Žirje s pripadajućim otočićima od kojih je dijeli Žirjanski kanal.
Podrijetlo imena nije posve jasno i tumači se na dva načina. Prvi tvrdi da naziv Kaprije dolazi od latinske, odnosno talijanske riječi caper, capra (koza) „jer su tu pasle koze valja od rimske dobe“ (potvrđeno u knjizi Krste Stošića „Sela šibenskog kotara“ iz 1941.), a drugi da je otok nazvan po mediteranskoj začinskoj biljci kapari, te da je imenjak mondenog talijanskog otoka u Tirenskom moru. Isto tako, naziv nema ujednačen gramatički lik: u lokalnim govorima Kaprije je imenica srednjeg roda jednine (ovo Kaprije, u Kapriju…), dok ga standardni jezik bilježi kao množinu ženskog roda (ove Kaprije, u Kaprijama…).
To je prije svega težački otok. „Iz povijesnih izvora doznajemo da je Kaprije u srednjem vijeku bio šumovit, ali su šume sjekli šibenski klačari koji su otoku palili vapno. U 14. stoljeću Kaprije se nalazio u posjedu šibenske vlasteoske porodice Divnića. Tada su ovamo stigli prvi stanovnici. Veći seobeni val zahvatio je Kaprije u 16. i 17. stoljeću kada se na otok naseljavaju izbjeglice povlačeći se pred Turcima. Prvi hrvatski bjegunci potjecali su iz Primoštena. Njih četrdesetak bili su od roda Radovčića i Jelovčića, a na otoku su palili vapno i čuvali ovce šibenske vlastele. Radovčići i Jelovčići dobro su se održali jer i danas čine više od polovine svih kuća u Kapriju.“ (Marković, Mirko: „Hrvatski otoci na Jadranu“)
Otok nema površinskih voda, na što ukazuje i nedostatak lokalne hidronimije. Nestašica vode stoljetni je problem i ovog otoka.
Jedini poznati hidrološki objekt je Lokva na Mrtovcu, koja je u prošlosti služila za napajanje blaga, a danas je zapuštena i poluzatrpana. Odatle i hidronim Polokve kojim je imenovano neposredno okruženje. Ekonomskoj marginalnosti šibenskih otoka uopće pridonijela je i činjenica da su administrativno postali dio općina čije je središte bilo na obali. „Šibenski su otoci zbog svoje marginalnosti i višedesetljetne gospodarske zapuštenosti uglavnom sačuvali izvorne prirodne karakteristike i visoku kvalitetu okoliša, što je temeljni uvjet održivog razvoja i ekološkog turizma, koji više ne znači masovnost, nego selektivnost kompatibilnu s prirodnim (prostornim) i društveno-gospodarskim karakteristikama pojedinog otoka. Budući da na njima nije bilo izgradnje velikih hotela i popratne infrastrukture, veliki dio prostora sačuvan je i nema značajnije degradacije ekosustava. Potencijalni je problem spontani turistički rast. Preveliki broj turista, masovna izgradnja turističkih kapaciteta, ali i objekata sekundarnog stanovanja izazivaju degradaciju okoliša te tako uništavaju temeljni otočni ekonomski resurs."(Podgorelec - Klempić Bogadi: "Gradovi potopili škoje")
Otok Kaprije skrivena je oaza mira u moru šibenskog arhipelaga vrijedna svake pažnje.