Hrvatski otoci - otok Krapanj

Projekt izložbi dokumentacijske građe informativnog karaktera pod naslovom Hrvatski otoci započeli smo 1999. godine. Zamisao je da se vizualno atraktivnim, a u informativnom smislu relevantnim izložbama u prostoru knjižnice predstave hrvatski otoci u svojim jedinstvenim zanimljivostima. „Biserje hrvatskoga Jadrana“ predstavljamo kao naročitu geografsku, povijesnu, etnografsku, kulturološku i ine vrsti posebnost, odgovarajući izložbama na pitanja gdje to i kako žive otočani, u kakve su tradicije ukorijenjeni, koji su im gospodarski uvjeti života, kako provode slobodno vrijeme, kako i u kojim područjima interesa izražavaju svoje stvaralačke i/ili umjetničke potencijale, i brojna druga pitanja.

Ovogodišnju, 20. po redu izložbu, posvetili smo otoku Krapnju, malenome otoku šibenskog arhipelaga. Zbog nedostatka vode i obradivih površina, stanovništvo se odavno okrenulo moru i egzistenciju pronašlo u lovu na spužve i njihovoj preradi. Osim po spužvama, poznat je Krapanj i kao najniži otok, s prosječnom nadmorskom visinom od samo 1,5 metara te kao najmanji naseljeni otok na cijelom Sredozemlju. Građen od vapnenaca, koji se pružaju u dinarskom smjeru; pretežno je obrastao grmljem i travom, osim sjevernog dijela, koji je pošumljen. Na istočnoj obali Krapnja nalazi se istoimeno selo, jedino naselje na otoku. Od kopna ga dijeli tek tristotinjak metara.
Krapanj je u srednjem vijeku bio posjed šibenskog Kaptola, a od 1446. godine u posjedu je franjevaca koji su u 16. st. na sjeverozapadnom dijelu otoka podigli crkvu i samostan sv. Križa, u čijoj su se biblioteci do danas sačuvale 23 vrijedne inkunabule. 
Samostan je nadograđivan 1626. godine, ima renesansni klaustar. Franjevačka crkva u Krapnju djelo je domaćih majstora a dovršena je 1523. godine. U njoj je slika „Krapanjske Gospe“, rad nepoznatog slikara iz 15. stoljeća. U refektoriju samostana nalazi se velika slika „Posljednja večera“, rad talijanskog slikara Francesca da Santacroce. Tu je i muzej jadranske flore i faune sa zbirkom amfora.
Za turskih provala u 16. stoljeću u selo su stizali hrvatski bjegunci koji se kasnije nisu vraćali u stari zavičaj. Dinarsko stanovništvo donijelo je sa sobom svoje običaje i nošnje koje se i danas (barem dijelovi) mogu vidjeti u svečanijim prigodama.
Zaštitni znak Krapnja su spužve. Njihovo vađenje i prerada tradicionalno je zanimanje na otoku još od 1700. godine kada ih je tome podučio franjevački svećenik Antun, Grk sa Krete. U početcima se spužva vadila ostima samo u plićaku, a krajem 19. stoljeća posada za lov na spužve imala je osmoricu članova, od kojih su dvojica bili ronioci, dvojica veslači, dvojica su radila na pumpi za zrak dok su dvojica gazili, prali i sušili izvađene spužve. Originalnu ronilačku kacigu iz tog vremena posjetitelji mogu pogledati u galeriji „Žitak“, kao i kupiti spužve raznih veličina. Jadranska spužva vrlo je cijenjena zbog svoje ljepote i kvalitete pa i danas na Krapnju djeluje nekoliko spužvarskih posada i manjih pogona za preradu.
"Ronjenje je za Krapanj što i nogomet za Brazil – svi rone i svi ga vole. Krapanjski Pele zove se Kike Curavić, najpoznatiji krapanjski i hrvatski ronilac, koji je sa 11 godina preselio u Norvešku pa stoga ne čudi što mu je specijalnost ronjenje na dah pod ledom. Svjetski rekord u ronjenju pod ledom postavio je 2005. godine na Sjevernom polu zaronivši na 51 metar dubine. Na Krapnju je utemeljio i prvi hrvatski klub ronjenja na dah."

Virtualnu izložbu pogledajte ovdje.