Igor Čabraja i Maja Rožman - Dijalog o nepoznatom

„Dijalog o nepoznatom“ naziv je izložbe kojom se umjetnici Maja Rožman i Igor Čabraja predstavljaju u Galeriji VN kroz zajednički umjetnički eksperiment. Ovaj je eksperiment dijaloškog karaktera, a funkcionira tako da umjetnici, svojim karakterističnim umjetničkim rukopisom, odgovaraju na rad onog drugog, stvarajući na taj način novi, zajednički rad namjerno diskutabilnog autorstva. Interakcija među umjetnicima događa se u sklopu dvadesetak radova koji, tijekom ovog dijaloškog procesa, postaju svojevrsni palimpsesti – grafički otisci na otisku, a koji opet predstavljaju podlogu za novi otisak kojim će svaki od autora replicirati na prethodni. Takav bi „razgovor“, teoretski, mogao teći ad infinitum, no proces produkcije  završava u trenutku kad se  dvoje umjetnika dogovori kako je rad, konačno, gotov. Suradnja i dogovor autora, stoga su od esencijalne važnosti za produkciju, jer bez dogovora i suglasnosti o kraju procesa, do završnog rada nikad ne bi moglo doći, odnosno, rad bi vječito ostao u nastajanju.

U vrijeme kad  socijalna distanca i virtualna komunikacija postaju norma, Maja i Igor ukazuju na potrebu za neposrednim kontaktom i bliskošću koje omogućuje jedino susret uživo, a kojeg smo svi, u većoj ili manjoj mjeri, zbog poznatih nam okolnosti, lišeni. Takva se neposredna komunikacija „oči u oči“ za njih dvoje odvija kroz razmjenu grafičkih otisaka, koje dobrovoljno pružaju jedno drugome na uvid i intervencije, zaobilazeći pritom ostavljanje digitalnih otisaka, inherentnih suvremenim komunikacijskim kanalima.  Novi su oblici komunikacije osmišljeni, u prvom redu, kako bismo, barem donekle, prebrodili fizičku distancu i omogućili virtualan kontakt u situacijama kad nismo u mogućnosti ostvariti pravi. Takvi oblici komunikacije nikad ne bi trebali postati dominantnima u odnosu na komunikaciju uživo, smatraju Rožman i Čabraja. No, kako to biva u hiperrealnom svijetu -  kojega smo, gotovo naivno, pristali biti dio - simulacrum prestaje biti tek puki supstitut.  „Cyberspace“ postaje stvarniji od stvarnosti same, podrivajući distancu između metaforičkog i doslovnog. U pandemijskom svijetu više nego ikad svjedočimo fenomenu kojeg Baudrillard naziva hypertelia – gotovo apokaliptičkom scenariju u kojemu model, odnosno simulacija nadrasta original, tj. stvaran svijet. Virtualni susret svega je par klikova „udaljen“ od nas, čineći ga zavodljivo jednostavnijim od pravog susreta. No, već je i Aristotel, svjestan naše prirode, okarakterizirao čovjeka kao društveno biće. Čovjek je zoon politikon (grč. ζῷον πολιτιϰόν) i, kao takav, on oblikuje zajednicu, o njoj ovisi i na nju je upućen. I naši su umjetnici bili svjesni važnosti društva za čovjekovo mentalno zdravlje, kao i činjenice da stvarnog čovjeka ne može zamijeniti njegov virtualni avatar, odlučivši se na „ples“ s otiscima, tražeći razlog koji bi im omogućio susret uživo. A do fizičkog je susreta neminovno moralo doći u trenutku kad su jedno drugome predavali podlogu za novu grafiku. Dvoje si umjetnika, tako, kroz ovaj proces, s potpunim povjerenjem međusobno prepušta vlastite radove na „doradu“, uvažavajući različite stavove, afinitete ili umjetnički izričaj, te spremno prihvaćajući umjetnički jezik  drugačiji od njihovog vlastitog.

Stavljajući naglasak na kolaboraciju, Maja Rožman i Igor Čabraja, autori koji inače djeluju samostalno, ovom se prilikom, dobrovoljno odriču autorstva. Kroz njihov dijalog i direktno reagiranje na nastale otiske, kao završni rad i konačni rezultat eksperimenta dobivamo fuziju koja nije samo Majina, niti samo Igorova, već zajednička. Ovom izložbom, tako, dvoje kolega postavlja pitanje o tome je li moguće na nekom konkretnom radu detektirati ono što je „tuđe“ autorima, te jesmo li u stanju ustanoviti koji je trag na matrici Majin, a koji Igorov. No,  pristankom na međusobni dijalog, ovi umjetnici postavljaju sebi, ali i posjetiteljima jedno još važnije pitanje koje se odnosi na recepciju umjetničkog djela:  je li uopće bitno tko je autor?