Immanuel Kant: prvih 300 godina

Ove godine obilježava se 300. godišnjica rođenja jednog od najvećih njemačkih ali i najznačajnijih filozofa uopće. Immanuel Kant rodio se 22. travnja 1724. pa je to prilika da se podsjetimo na značaj i ulogu u filozofiji koju je ovaj veliki mislilac imao, kako u svome vremenu, tako i do današnjeg dana.

Izložba u Knjižnici Božidara Adžije pruža uvid u sva njegova prevedena i objavljena djela kao i na sekundarnu literaturu koja se bavi Kantovim životom i djelom. 

Immanuel Kant (1724 - 1804)
Kao što je poznato, Kantovo filozofsko djelo koncentrirano je u njegove tri “kritike”: Kritika čistog uma (1781), Kritika praktičkog uma (1788) te Kritika moći suđenja (1790), kojima odgovara na temeljna tri pitanja koja filozofski postavlja kao ključna: što mogu (pouzdano, umski) znati, kako trebam (racionalno) djelovati te čemu se (čulno) mogu nadati?, a sva ta pitanja odgovaraju na ono najdublje, što je to Čovjek?

Tomu možemo pridodati i izbor kraćih pravno-političkih spisa kao što su: Prema vječnom miru, Odgovor na pitanje: Što je prosvjetiteljstvo?, O općoj izreci: To bi u teoriji moglo biti ispravno ali ne vrijedi u praksi, itd. Moglo bi se reći da su većina njegovih ostalih djela ili priprema za ove tri kapitalne studije ili razrada i pojašnjenja istih.

Ovaj sažeti i jednostavni popis Kantovih glavnih radova ni približno ne opisuje eksplozivni značaj koji su ta djela postigla krajem 18. stoljeća i nadalje, kako u Njemačkoj, tako i u cijelom, zapadnome svijetu. Iako, u početku, suočen s elementarnim recepcijskim nerazumijevanjem svojih filozofskih vršnjaka, već je generacija njegovih učenika shvatila Kantovu veličinu i prihvatila njegovu filozofiju te na njoj počela graditi vlastite koncepcije, što je u povijesti filozofije poznato kao fenomen klasičnog njemačkog idealizma. Kasnije, polovicom 19. stoljeća nastupaju neokantovci, koji i u promijenjenom kulturnome kontekstu nalaze inspiraciju u Kantovu djelu. Početak 20. stoljeća obilježen je formiranjem fenomenološke filozofske škole koja svoje osnove također, u dobroj mjeri, duguje Kantovoj Kritici čistog uma.

Postmoderna filozofija kao da nije bila odviše sklona Kantovom racionalizmu, pa se može zaključiti da nam u ovo post-postmoderno doba predstoji stanovito “ponavljanje gradiva” vezno uz Kantovo filozofsko nasljeđe i prevrednovanje istoga, u znatno relevantnijem smislu od tek opće prihvaćene povijesne vrijednosti kroz visokoškolske kurikulume.

Ipak, usprkos filozofski oskudnim vremenima možemo zaključiti da su značaj, doseg i utjecaj Kantove filozofije ostali vidljivi i snažni sve do naše neposredne suvremenosti, a ovakve prigodne obljetnice dobar su povod da se na život i djelo ovog velikog mislioca primjerno podsjetimo.