Ivan Babić i Karmen Stošić: Pogledi
I. Stošić
Ima li pogled sjećanje?
Sposobnost duboke empatičnosti rijetka je duševna kvaliteta koja je, ujedno, i blagoslov i mana. Satkana od finih emocionalnih niti, iskričava intelekta i čvrstih moralnih struktura, ona nosi križ umnoženih osjećaja, doživljaja, razmišljanja. U umjetničkom izričaju iskazuje svu snagu i gustoću vlastite energije. Fotografije Karmen Stošić, nastale kao ilustracije stihova Ivana Babića, dokazuju ovakva promišljanja u svoj svojoj punini. Sljubljene uz misli stihova, lako se otkrivaju, ali samo isprva, kao citati u drugom mediju, kao odraz riječi, vizualna predodžba pjesničkog motiva. Zajednički je i algoritam izraza: svjetlo, bljesak, zvuk, tišina, sjena, razlijevanje, oči, pogled, tama………No, upravo duboko (s)uosjećanje jest prava kvaliteta i umjetnički sadržaj ovih fotografija; poniranje u intimizam pjesnikova doživljaja, sjedinjavanje s delikatnim i emocionalno potresnim pjesničkim slikama, pojavljuje se umnoženo, ugušćeno i time, dramatično u fotografijama. Sama fotografska izvrsnost u tehničkom smislu, neupitna je i nužna baza, poput stilske izoštrenosti koja tek omogućuje, ali nužno ne podrazumijeva, ovakvu izvrsnost sadržaja. Prizori što ih autorica fotografski predočuje, nalik su na somnanbule na rubovima sna i jave, između sjene i mraka, vizije i realnosti, života i smrti. Atmosfera posjeduje gotovo taktilnu kvalitetu, a izoštrenost POGLEDA bolno sugestivnu konkretnost. Zamislimo na trenutak proces nastajanja ovih fotografija: pogled na stihove, škljocaj fotoaparata – trenutak. No, tek gotova fotografija, pokraj stiha dokazuje relativnost vremena; otkriva nespoznatljivu brzinu i energiju emocionalnih i duševnih procesa odgovornih za stvaranje umjetničkog djela. I fotografije Karmen Stošić umjetnički su eruptivi takve vrste. Vjerni stihu, no ipak sasvim svoji.
Kristina Skerlev, pov. umjetnosti
Izložbu možete pogledati ovdje.